Stara i nova crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Kozarcu – VLADIKA VELIMIROVIĆ POKLONIO IKONU ZADUŽBINI STOJANOVIĆA

Stara crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Kozarcu, dokaz je čvrste vjere pravoslavnih mještana, nakon čije je dugogodišnje inicijative izgrađena 1887. godine. Ovu parohiju, godine 1936. posjetio je Sveti vladika Nikolaj Velimirović i darovao joj ikonu Isusa Hrista koja je sada u novoj crkvi i pred kojom se vjernici mole. 

O istoriji ovih hramova, za „Kozarski vjesnik“, priča jerej parohije u Kozarcu Želјko Milosavac. Navodi da se iz pisanih tragova zaklјučuje da je gradnja crkve počela 1883. ili 1884. godine.

„Sveštenik koji je službovao u ovoj parohiji, Simeon Stojanović, zvani Simo, koji je bio narodni pripovjedač, sakuplјač narodnih priča, poslovica, prosvjetitelј, zapisao je u jednom svom djelu da je ovdje postojao bogoslužbeni život, čak mnogo prije nego što je izgrađena crkva u Kozarcu.  Iz njegovih zapisa možemo saznati da je bogoslužbeni život tada postojao barem 50-tak godina, a možda i više, i bez ove crkve. Isto tako možemo saznati da je drvena crkva postojala u selu Hadžimehtići, to je današnji Petrov Gaj, koja je služila za potrebe vjernika, sve dok nije ova izgrađena. Po predanju, u selu Balte, koje i danas pripada ovoj parohiji, nalazila se  crkva od kamena u vrijeme Turske na ovim prostorima. Ta crkva je porušena i od tog kamena u Kozarcu su izgradili kulu. Kasnije je, Božijom promisli, nikako drugačije se to ne može objasniti, to otkupio crkveni odbor ove parohije i od tog kamena ponovo sazidao ovu crkvu. To je nešto vrlo interesantno i simptomatično, dakle ovdje se ponovo ugradio kamen koji je nekada bio ugrađen u tu crkvu koja je postojala u selu Balte, a ostatak kamena je nadoknađen novim kamenom“, priča Milosavac.

POP GAVRO UPUTIO 20 MOLBI

Ističe da je izgradnji hrama prethodilo mukotrpno zalaganje mještana, a prvenstveno sveštenika Gavrila Stojanovića, iz čuvene prijedorske porodice Stojanović.

„Crkva je napravlјena poslije mnogo, mnogo muke. Gavrilo Stojanović ili Gavro, kako su ga zvali, otac Sime Stojanovića ili djeda čuvenog narodnog heroja iz Drugog svjetskog rata, lјekara Mladena Stojanovića i vajara Sretena, uspio je poslije 20 molbi i 20 godina muke, da dobije samo jedan komad zemlјe i da se napravi jedna bogomolјa, tako da se uspjelo na kraju. On je bio jako uporan i službovao je 28 godina u ovoj crkvi, a poslije njega je došao njegov sin Simeon, ili Simo Stojanović koji je bio ovdje 11 godina od 1900. do 1911. godine. On je ostao upisan zlatnim slovima u istoriji ove parohije, jer osim što je bio sveštenik i duhovnik, bio je i sakuplјač narodnih priča i poslovica i autor mnogih tekstova o Prijedoru, Kozarcu. Možemo mnogo zanimlјivih podataka saznati iz njegovog djela koje se zove ‘Zapisi protinom rukom’. Ova crkva i ovaj komad zemlјe, koji je dobijen u to vrijeme, zadužbina je porodice Stojanović. Iz te porodice bila su tri sveštenika: Ilija, Gavrilo i Simeon. Slobodno možemo reći da je to njihova zasluga i zadužbina“,  kaže Milosavac.

DOBA AUSTROUGARSKE VLASTI

Neobično je da je hram izgrađen po projektu grkokatoličkih crkava. Ima dva zvonika i nije oslikan freskama. Međutim, treba uzeti u obzir činjenicu da je tada Austro-Ugarska vladala ovim područjem.

„Nije se moglo ništa drugačije ovdje izgraditi nego ovog tipa, dakle moralo je to malo da liči na nešto prilagođeno tom projektu više zapadnog stila, dakle grkokatolički stil, kako su bogomolјe građene u tadašnje vrijeme u Austro-Ugarskoj. Pošto su svi ti projekti, kada se odlučivalo o gradnji, morali proći kontrolu mitropolita tadašnjeg, vjerovatno da je u to vrijeme kada je počela gradnja crkve, presto mitropolita bio upražnjen, oko godinu dana, postoji vjerovatnoća da nije ni pregledan projekat, jednostavno se to tako prihvatilo da se izgradi jedna crkva, pa taman da to bude i u ovom stilu, ne mora biti u vizantijskom, a vjerovatno da nije ni moglo, čak i da su mještani i pravoslavni narod tražili da bude u vizantijskom stilu ili nekom stilu koji je prilagođen pravoslavnom tipu, ne bi to bilo lako ostvarivo“, priča Milosavac.

Pored ove u Kozarcu, ovim stilom građena je samo još jedna crkva u Bosni i Hercegovini, u selu Brodac kod Bijelјine koja je iz 1884. godine. Crkvu Svetih apostola Petra i Pavla u Kozarcu, 1887. godine, osveštao je tadašnji mitropolit dabrobosanski Georgije Nikolajević.

POKLON OD NAJVEĆEG POSLIJE SVETOG SAVE

U crkvi se duže od 136 godina nalaze ikone koje su joj poklanjali vjernici. Na njima je ispisano ko ih je i kada pridario. Budući da je staru crkvu nagrizao zub vremena, dvije ikone koje imaju poseban značaj, izmještene su u novu crkvu koja je izgrađena pored stare.

„Posebno moram izdvojiti dvije ikone. To je ikona koju je ostavio sveštenik Gavrilo Stojanović, koji je ovdje bio sveštenik 28 godina. To je ikona patrona ovog hrama, Svetog apostola Petra iz 1890. godine, velika dragocjenost. Tu ikonu smo prebacili iz ovog hrama da ne bi bila izložena vlazi i drugim oštećenjima, ona je u novom hramu i tamo je čuvamo. Druga ikona je iz novijeg vremena, ali prilično stara, iz 1936. godine, i poklon velikog vladike Nikolaja Velimirovića, najvećeg poslije Svetog Save, kako ga mi tretiramo u našoj crkvi, koji je negdje na proputovanju na ovim prostorima, svratio u parohiju Kozarac i ostavio ikonu Gospoda Isusa Hrista koju mi čuvamo na posebnom mjestu i narod je može stalno vidjeti i molitveno se obratiti tom ikonom i pokloniti“, priča jerej Milosavac.

Parohija je nekada imala veliki broj knjiga i bogatu biblioteku, možda i najveću od svih, do poslije Drugog svjetskog rata.

„Vremenom, broj knjiga se smanjio, matične knjige su prilično sačuvane. Imamo, čak, nešto iz vremena gradnje crkve i prije toga, recimo matičnu knjigu umrlih iz 1882, što govori u prilog onoga što je Simo Stojanović zapisao, da je parohija postojala prije izgradnje crkve. On čak navodi pet sveštenika imenom i prezimenom. Parohija ima kontinuitet, možda je i parohija sa najdužom tradicijom u ovom dijelu Krajine, pa i šire. Nikada nije bila bez sveštenika, osim u periodu Drugog svjetskog rata, samo tada nije imala sveštenika. Prije i poslije Drugog svjetskog rata, bio je sveštenik, narod je naučen mnogo po pitanju vjere i običaja“, priča jerej iz Kozarca.

U staroj crkvi zadržan je sav inventar. U njoj je i bakrena posuda u kojoj su nekada sveštenici nosili svetu vodicu kroz selo, kada su osveštavali domove.

NOVA CRKVA SAGRAĐENA U PORTI STARE

Stara crkva bila je u bogoslužbenoj upotrebi sve do 2006. godine, kada je odlučeno da se u istoj crkvenoj porti izgradi novi hram.

„Razmišlјalo se šta raditi, da li ovaj objekat renovirati ili graditi nešto novo iz temelјa? Struka je rekla da su temelјi ovog hrama jako nestabilni, statika loša, to je predočeno našim crkvenim vlastima, episkopu gospodinu Jefremu, i prihvaćeno je mišlјenje struke da se ipak izgradi novi hram koji će dugoročno služiti potrebama ove parohije. Tako da je čak i zvono iz starog hrama, koje je iz 1922. godine i teško 300 kilograma, prebačeno u novi hram i tamo je dodano još jedno zvono teško 600 kilograma“, navodi on.

Nova crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Kozarcu, čija je gradnja počela 2000. izgrađena je 2006. godine. U njoj se redovno služi i obavlјaju se svi bogoslužbeni obredi.

„U jednom mjesecu se služi jednom i prilično je skromna posjeta, da li zbog mjesta u kojem se nalazi ili zato što su u međuvremenu napravlјene i druge bogomolјe u ostalim selima naše parohije, pa je narodu lakše da dođe u svoje selo, a ovdje se obično iskupi narod za veće praznike. Međutim, i dalјe narod ne zaboravlјa ovaj sveti hram, jer je matični naše parohije, i ako Bog da, tako će i ostati“, priča Milosavac.

Dodaje da još nije donesena odluka šta učiniti sa starom crkvom.

„Postoji nekakva ideja da se u takvim situacijama, kada nemate rješenje i ne možete nešto obnoviti, praksa je u hrišćanskim konfesijama da se crkva rasklopi, ne bi se rušila klasično, već bi se mašinama rasklopila, i sačuvalo bi se sve što se može poskidati, potpuno crkveni inventar, unutrašnjost, poskidali bi se krstovi, to bi se negdje odložilo i sačuvalo, crkva bi se natkrila nekim krovom i tu bi na tabli pisalo da je crkva služila od kada do kada. To bi se moglo riješiti, jer nema mnogo mogućnosti da se crkva renovira“, priča on.

Osim Kozarca, koji je sjedište parohije, njoj pripada još šest sela: Trnopolјe, Donji Petrov Gaj, Gornji Petrov Gaj, Babići, Balte i Jaruge. Prema riječima jereja Milosavca, kada je počela gradnja stare crkve, parohija je imala 173 pravoslavna doma u kojima je živjelo oko 1.500 vjernika. Sada parohija broji 600 domova, sa oko 1.200 lјudi. Jerej Milosavac kaže da za Badnje veče i Božić kod hramova u Kozarcu bude veliki broj vjernika. Iako u Kozarcu ima tek 12 pravoslavnih kuća, u sjedištu eparhije najradosniji hrišćanski praznik proslavlјaju i vjernici iz ostalih sela koja joj pripadaju. Za Badnji dan, iz svakog sela pred hram stiže po jedan badnjak, tako da ih bude ukupno sedam.

„AKO JE BOG S NAMA, KO SMIJE PROTIV NAS“

„Moje želјe su da se na Badnji dan i Badnje veče okupimo kod naša oba sveta hrama, ne zaboravlјajući staru crkvu, iako ona nije u bogoslužbenoj upotrebi, ali nemamo pravo da je zaboravlјamo. Da se okupimo, kao prethodnih godina, i obilјežimo svečano i dostojanstveno u miru, međusobnoj slozi, zdravlјu i svakom Božijem blagoslovu. Želim da sedmi januar, rođenje Hristovo, najradosniji praznik naš, dočekamo isto tako kako nam dolikuje, sa najradosnijim hrišćanskim pozdravom: ‘Mir Božiji, Hristos se rodi’, i da da Bog, a daće, jer kao što kaže Sveti naš patrijarh Pavle blaženopočivši, nije sveti, ali u narodu je već sveti, ako je Bog sa nama, ko smije protiv nas“, poručuje jerej Milosavac

Izvor: kozarski