Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, tvrdi da je nedavnim učestalim hapšenjima Srba za navodno počinjene ratne zločine, kao i puštanjem na slobodu Sakiba Mahmuljina, kome je stavljeno na teret učešće u stravičnim zločinima nad Srbima na Ozrenu, poslata jasna poruka da Sud i Tužilaštvo BiH pokušavaju namjerno da iskrive sliku o karakteru i uzrocima rata u BiH!
U intervjuu za Press, Kojić ističe i da tom iskrivljenom slikom pravosudne institucije BiH uporno pokušavaju da “ovjere” navodno postojanje udruženog zločinačkog poduhvata kod Srba kroz najteža krivična djela, kao što su genocid i zločin protiv čovječnosti.
– Svjedoci smo nelogičnih i potpuno neobjašnjivih poteza Tužilaštva BiH, kada je riječ o pristupu događajima iz proteklog rata. Potpuno je jasna poruka koja je poslata Republici Srpskoj i pripadnicima VRS, ne samo kroz posljednja dešavanja, nego svih ovih godina, kada je riječ o predmetima ratnih zločina – kaže Kojić.
Bili ste među prvima koji su pozdravili hapšenje komandanta Trećeg korpusa tzv. Armije BiH, Sakiba Mahmuljina, zbog zločina koji su počinjeni nad Srbima u Vozući. Međutim, Mahmuljin je istog dana pušten da se brani sa slobode. Vaš komentar?
– Ne bih da zvučim patetično, ali nije li hapšenje, pa ekspresno puštanje na slobodu Sakiba Mahmuljina još jedan od brojnih pokazatelja da srpske žrtve u Sudu i Tužilaštvu BiH tretiraju kao kolateralnu štetu? Znamo ko je bio Mahmuljin i kome je bio nadređen, ali i podređen! I šta se desilo? Bošnjaci su svim raspoloživim sredstvima nastojali da ospore njegovu odgovornost za brutalne zločine nad Srbima na Ozrenu i uspješno, po ko zna koji put, izveli predstavu za javnost. Retorike i teških riječi na račun svih koji su se drznuli da “udare na generala” nije manjkalo, opet je pominjan genocid nad Bošnjacima u raznim kontekstima, tako da je Mahmuljin izašao iz cijele priče kao veći heroj nego što je to za Bošnjake bio prije hapšenja.
Neozbiljno i bahato
Vječito pitanje, imate li saznanja dokle se došlo u vezi sa istragama u predmetima “Dobrovoljačka ulica”, “Tuzlanska kolona”, “Atif Dudaković”?
– U slučajevima “Tuzlanska kolona” i “Dobrovoljačka ulica”, gdje je istraga obustavljena 2009, odnosno 2012. godine, prigovori koji su uloženi od MUP-a RS i porodica poginulih još nisu razmatrani. U Tužilaštvu BiH tvrde da su formirali nekakvu radnu grupu koja će odlučivati o tim prigovorima da bi potom ta radna grupa bila rasformirana, pa opet formirana, i tako ukrug! Neodgovorno, neozbiljno i, zašto ne reći, bahato!
Vjerujete li da će Mahmuljin biti osuđen za zločine koji su mu stavljeni na teret?
– Iskreno, uopšte nisam optimista kada je riječ o epilogu slučaja “Mahmuljin”, jer Bošnjaci neće dozvoliti ne samo da dođe do podizanja optužnice nego i da istraga bude sprovedena kako to nalažu pravila. Osim toga, plašim se i pritiska na svjedoke, jer je bošnjačka politika jasno stavila do znanja šta misli o cijelom slučaju.
Mnogo bure u javnosti, posebno onoj bošnjačkoj, podiglo je i nedavno svedočenje zaštićenog svjedoka u Hagu, koji je u predmetu “Mladić” za masakr na Markalama direktno okrivio bošnjačko ratno rukovodstvo. Iz kabineta Bakira Izetbegovića odmah je stiglo saopštenje da zaštićeni svjedok laže.
– Nije prvi put da Bakir Izetbegović, kao uostalom i većina bošnjačkih zvaničnika, sebi daje za pravo da tuži, sudi i presuđuje, odlučuje o tome ko laže, a ko je u pravu, kada je riječ o dešavanjima u proteklom ratu. Izetbegović i pojedini bošnjački predstavnici, bez ikakve zadrške i straha od sankcija, svako drugačije mišljenje koje ne ide u prilog tezi o Srbima kao agresorima i Bošnjacima kao žrtvama, u startu odbace i okvalifikuju kao laž, bez obzira na činjenice. Međutim, istina je sasvim suprotna.
Na šta mislite?
– Nije neka tajna da upravo Bošnjaci angažuju “profesionalne svjedoke” koji su spremni i podučeni da posvjedoče o svemu što se od njih zatraži i da lažu zarad “viših interesa”! Mislim da bi ovakve stvari trebalo da budu kažnjene, kao i Izetbegovićevi istupi te istupi ostalih, koji, osim u Tužilaštvu BiH, žele da budu neko “ko se posljednji pita” i u Haškom tribunalu.
