Odbijajući izlazak na referendum 1992. godine, srpski narod je odredio svoju samostalnost u BiH za koju se poslije i izborio i već više od 20 godina uživa u vlastitoj državnosti i slobodi.
Piše: Milorad GUTALJ
Na argumentovano dokazivanje političkih predstavnika i organa Republike Srpske da 1. mart ne može biti praznik srpskom narodu, bošnjačko političko Sarajevo i dalje se pravi – gluvo.
Bošnjačka politika nikako da “izađe” iz 1. marta 1992. godine, pa i dalje tvrdi da je toga dana voljom naroda izglasana samostalna i nezavisna BiH, iako srpski narod nije učestvovao na referendumu.
Nije voljom srpskog naroda izglasana nezavisnost BiH. Srbi su željeli da ostanu u ondašnjoj Jugoslaviji, ali im je nametnut referendum.
Srpski narod je odredio svoju samostalnost u BiH za koju se poslije i izborio i već više od 20 godina uživa u vlastitoj državnosti i slobodi.
Srbi u Republici Srpskoj nisu smetnja drugim narodima u BiH da određuju svoju sudbinu, samostalnost, političke i druge pravce koji su u njihovom interesu, ali uz uslov da se u toj koncepciji ne narušavaju interesi Republike Srpske.
U Srpskoj niko ne želi da prihvati stav Bakira Izetbegovića da se 1. mart obilježi “dostojanstveno širom BiH”.
Izetbegović ponavljanjem bošnjačke matrice iz 1992. godine o nezavisnoj BiH nastoji i danas da Srbe svede na manjinu, o čijoj bi sudbini želio da odlučuje on i političko Sarajevo.
I predsjednik Socijaldemokratske partije BiH Nermin Nikšić kao da je rođen juče. On tvrdi da danas “postoje oni koji žele da se BiH što prije raspadne na tri ili više dijelova”, dodajući da je “duboko uvjeren da će ovaj dan zaista postati praznik svih građana BiH”.
Nikšić zna da je BiH Dejtonskim sporazumom podijeljena. Zna da postoji i linija razdvajanja Republike Srpske i Federacije BiH. Na kraju krajeva, bio je predsjednik Vlade Federacije BiH, dakle jednog dijela BiH.
Ipak, Nikšić se i dalje igra “gluvih telefona”, ne prihvatajući realno, odnosno, ustavno dvoentitetsko uređenje BiH.
Bošnjačka politika mora da prihvati istorijsku i pravnu činjenicu da 1. mart nije praznik srpskog naroda.
Bošnjaci, napokon, moraju da shvate da u podijeljenoj BiH, osim njih, žive i Srbi i Hrvati.
Moraju da shvate da su i Srbi i Hrvati državotvorni narodi koji samostalno odlučuju o svojoj sudbini, ali i da su i dva entiteta – Republika Srpska i Federacija BiH konstituvni, odnosno, da bez njih nema nikakve BiH.
Iznad svega, Bošnjaci, napokon, moraju da shvate da je vrijeme da se osamostale kao narod, umjesto da očekuju vječnu pomoć stranih faktora, koji često nisu dobronamjerni.
Kada sve to Bošnjaci shvate, BiH će biti demokratska zemlja kao Švajcarska, kojoj ne smetaju četiri službena jezika i unutrašnja podijeljenost jer se njeni narodi poštuju međusobno.
