Aleksandar Vučić je smijenio Aleksandra Obradovića, direktora kičme privrede Srbije. Obradović je četiri godine bio direktor “Elektroprivrede Srbije”, sa te funkcije praktično je najuren, što je u beogradskom javnom životu izazvalo velike simpatije.
Odlazak Aleksandra Obradovića ne bi bio toliko zanimljiv da njegova pojava ne personifikuje današnje lice Srbije, pa i Srpske u izvjesnom smislu. Bio je jedan od omiljenih Vučićevih direktora. Obradović, u Srpskoj poznat kao Sale Čez, u biti je simbol tranzicionih vremena na ovim prostorima. Nadimak Čez stekao je u vremenu kada je bio šef ekspoziture češkog energetskog giganta u neuspjelom projektu izgradnje TE “Gacko”. Njegovo šefovanje završilo se za njega uspješno, od tog posla kupio je vilu na Dedinju, a češki gigant je dobio milionske gubitke. Ostaće upamćen kao smutljivac, ljubitelj skupih satova, luksuznih putovanja i lijepog života.
Zašto je Sale Čez bitan za ovu priču? Bitan je kao stilska figura iz najmanje dva razloga. Prvi, što je pokazao značaj ličnog marketinga sačinjenog uz pomoć prijatelja, i drugi, mnogo važniji, da kako u Srbiji, tako i u Srpskoj nema pravih ljudi. Nema sposobnih, školovanih, odanih, inteligentnih, onih ljudi koji se u određenim okolnostima pretvaraju u lidere koji dižu zemlju.
Što bi rekao drug Lenjin – kadrovi su sve. I Vučić i Dodik, kao simboli moći s obje strane Drine, imaju taj konstantan problem: Nema ljudi. To dokazuje i Demokratska stranka u Beogradu, koja tri mjeseca traži ličnost, sposobnu i nekompromitovanu, koja bi na aprilskim izborima predvodila čitav buljuk malih stranaka okupljenih oko “žutih”. Sarkazam je potpun: Ne vjeruju u svoje sposobnosti, a nisu sposobni da nađu boljeg od sebe.
Još jedan primjer plastično ilustruje tu nestašicu bistre i visprene ljudske pameti i karaktera. Premijer Vučić više puta posljednjih mjeseci hvali Mirka Petrovića, novog direktora kompanije “Dunav osiguranje”? Petrovićeva pojava je fenomenološki poraz zato što je u prvom mandatu direktorovanja istom kompanijom (2004-2009) sklopio ugovor s jednom bugarskom firmom, kupujući softver za životno osiguranje. Softver nikad nije stigao, pa je, kažu, svjesno – oštetio kompaniju za osam miliona evra. Gotova robija!
A Petrović je ovih dana zablistao i kao stručnjak. Osigurao je svoju kompaniju “Dunav osiguranje” kod D.D.O.R. Novi Sad! To što “Dunav” treba da plati 42 miliona dinara ni po jada. Petrovićevo briljantno poznavanje poslova osiguranja nije doprlo dotle da sve osiguravajuće kuće u Srbiji, pa vjerovatno i u svijetu, same sebe osiguravaju. Sve to eksplicite dokazuje da direktor ne vjeruje u kompaniju na čijem je čelu. A Vučić prisiljen da ga hvali!
Dakle, vjerujte Aleksandru Vučiću i Miloradu Dodiku, ili njihovim nasljednicima – da vode uspješnu politiku tek kad zaustave bježaniju mladih, školovanih i sposobnih iz Srbije i Srpske.
