U Prijedoru i okolini, vodenice već odavno prestaju da rade. Međutim, jedna od rijetkih odolijeva zubu vremena.
Vodenica porodice Radočaj u prijedorskom selu Ljeskare, zahvaljujući isključivo snazi vode, žitarice melje duže od 80 godina. I danas radi kao prvog dana.
Milan Đermanović iz Prijedora za svoje potrebe uzgaja kukuruz i druge žitarice. Kad dođe vrijeme da se melju, Milan ih godinama vozi na isto mjesto – u staru vodenicu.
– Znatno su kvalitetniji u odnosu na industrijske mlinove. Imaju tradiciju, godinama rade, korektno i dobija se kvalitetno brašno – kaže Milan Đermanović.
Vodenica iz 1934. godine je tradicija porodice Radočaj koja se prenosi s koljena na koljeno. Ni moderne mašine za mljevenje žitarica nisu umanjile popularnost ove vodenice. U posljednje vrijeme sve je veća potražnja za prirodno dobijenim brašnom.
Objašnjenje za to je jednostavno. Čitav proces proizvodnje potpuno je prirodan. Snaga vode pokreće vodenično kolo koje dalje pokreće osovinu na koju je zakačeno kamenje za mljevenje. Zavisno od brzine protoka, za sat vremena se samelje oko deset kilograma žitarica.
– Vidite sami. Ima jedan kamen koji leži i jedan koji je pokretan. I dolje izlazi samljeveno žito. Može sitnije, može krupnije, to sve zavisi od dizanja i spuštanja kamena – kaže Mlađo Radočaj.
Stara vodenica dokaz je da tradicionalna proizvodnja ponekad može da stane na crtu modernoj tehnologiji. Korisnici vodenice saglasni su – ko jednom ovdje samelje brašno, uvijek se vraća.
