Tačnih podataka o broju upravnih i nadzornih odbora u BiH nema, a pogotovo ne o tome koliko oni zaista “koštaju” bh. kasu. Neke procjene ukazuju da se na njihov rad troše desetine miliona maraka.
Centralna banka BiH, samo u prošloj godini, za naknade u Upravnom odboru trojici članova isplatila je 174 hiljade maraka. To znači, pojedinačno skoro po 60 hiljada maraka.
U vremenu socijalne, budžetske i fiskalne krize – kada se pokušavaju napraviti uštede, gotovo da se niko ne bavi platama i naknadama u javnim institucijama, preduzećima, upravnim i nadzornim odborima. U “zavjetrini” su bile i naknade članova Upravnog odbora Centralne banke sve dok SDP-ov poslanik Saša Magazinović, kroz poslaničko pitanje, nije dobio odgovor u kojem su objelodanjene naknade samo trojice članova Upravnog odbora. Naknada koja je isplaćena Kemalu Kozariću, bliskom SDA, Ljubiši Vladušiću SDS-u i Trivi Marinkoviću bliskom PDP-u na mjesečnom nivou iznosi skoro pet hiljada maraka.
– Јavnost treba da zna i trebamo biti kritični i samokritični. Nadam se kad upotpunimo taj odgovor kad budemo imali sve podatke i naknade u drugim UO, mislim da ćemo i u parlamentu malu progovoriti o tome – istakao je poslanik SDP-a Saša Magazinović.
Dok ne progovore, stručna javnost osuđuje “bezobrazno” visoke naknade koje su , kažu, udar na zdrav razum prosječnog građanina. Pitaju: kako je moguće da se zbog toga niko ne crveni, u vremenu kada mladi i obrazovani ljudi napuštaju zemlju i kada većina građana jedva sastavlja kraj s krajem.
– Oni na takav način samo podgrijavaju atmosferu za odlazak. Nije to samo problem naknada koje članovi UO imaju. Problem je šta oni rade i koliko rade. Šta su oni dobro uradili da bi zaslužili tolike naknade – smatra ekonomski analitičar Predrag Duduković.
– Ovo ne može i ne smije biti trenutna osuda. Naknada od 5.000 KM nema nikakvog argumenta, jer se povremeno okupe. Dakle, plata na platu iz javnog sektora. Pa to je najveći dokaz nepravde i političkog “uhljebljivanja” ljudi koji su zadužile političke stranke – dodao je Adis Arapović iz Centra civilnih inicijativa.
U sindikatu godinama upozoravaju da naknade ne smiju biti stranački poligon, da je neophodan zakon prema kom naknade ne mogu biti veće od prosječne plate. S obzirom na to da su svi članovi već zaposleni i dobro plaćeni, Tane Peulić umjesto mejsečne naknade, koje su u Republici Srpskoj od 495 maraka do 2,5 hiljade, predlaže dnevnice i posao za kadrove bez stranačkog obilježja.
– Mi u prerađivačkoj industriji smo uvijek protiv, kada znamo da je prosječna plata u prerađivačkoj industriji 630 KM. Smatram da je četiri puta veća naknada previsoka – istakao je predsjednik Granskog sindikata metalske industrije i rudarstva Republike Srpske Tane Peulić.
Kada bi naknade bile smanjene, izvjesno je da ne bi bilo ni političke “borbe” za olako zarađen novac. No, gotovo da ne postoji ni jedna rukovodeća pozicija u javnom sektoru da nije pod “stranačkom šapom”.
– Temeljno pitanje je koje je to preduzeće napravilo rezultat zajvaljujuči UO. Uo su mejesta bolkade, kontrole političkih stranaka. Zato stvari idu loše – tvrdi Arapović.
Struka posjeća na “zlatno” pravilo zapadnih zemalja. “Smanjite političarima njihova primanja i vidjećete progres u društvu”. Da li je to moguće u Bosni i Hercegovini!
