Pojam izdajice je problematičan. Naime, postavlja se pitanje da li su oni koji nesvjesno nešto ili nekog izdaju, zaista izdajice? Pretpostavimo da nisu, ali sasvim sigurno jesu poluinteligenti i/ili toliko zaslijepljeni vlastitim frustracijama da ni ne vide što rade.

Isus Hrist nam savjetuje da takvima treba oprostiti, ali kada bi te poluinteligentne frustrirane osobe bile na vlasti, one sasvim sigurno nikome ne bi opraštale!

“Strategija” očajnika

Što li su te poluinteligentne i frustrirane osobe radile zadnjih deset godina. Umjesto da prvo “počiste pred svojim vratima”, to jest, da dok su bili na vlasti, pronađu odgovorne za pljačkaške privatizacije, prenose nadležnosti i toleriranje fantomskih firmi, pa da onda kritiziraju ostale, one su se okomile na predsjednika Republike. Izmišljale su neke “koruptivne” fantomske kilograme zlata, afere oko njegovih nekretnina, napadali bankare koji su s njim bili u vezi i slično. Sve su te optužbe, naravno, propale. Narod je to prepoznao i otklonio ih od vlasti čitavu jednu deceniju. Kako stvari sada stoje, i slijedeće decenije će biti u opoziciji, a broj njihovih predstavnika će se smanjivati.

Sunovrat logike

Ove individue ne znaju više niti ono što rade, niti ono što govore. Kako inače objasniti sljedeće? Kada se radi o referendumu o Ustavnom sudu, te Sudu i Tužilaštvu BiH, oni su u Narodnoj skupštini odbili da ga podrže! Nakon toga su odbili poziv predsjednika Republike da se usaglase oko referendumskog pitanja i oko zajedničke komisije za sprovođenje referenduma! Predsjednik, bez njihove suradnje, nije htio u ovom času kompleksne međunarodne situacije, riskirati bilo što.

I tako dolazimo do logičkog apsurda! Oni koji su htjeli da se referendum sprovede, nazvani su “kukavicama”, a oni koji se nisu htjeli tome pridružiti, vjerojatno sebe smatraju izuzetno hrabrima!?

To je čista orvelovština: “Hrabrost je kukavičluk, a kukavičluk je hrabrost”!

Ruše, izgleda, i predsjednika Srbije

Izgleda, da ovaj skup individua koji sebe nazivaju opozicijom, (nesvjesno) želi da naškodi i samom predsjedniku Srbije! Treba samo pratiti njihove nevjerojatne izjave u njihovim medijima. Priča im je, ukratko slijedeća.

– Predsjednik Srpske je konačno odustao od referenduma, jer je prethodno bio na “ribanju” kod predsjednika Srbije.

– Predsjednik Srbije je sugerirao našem predsjedniku i da prihvati brzu cestu Beograd – Sarajevo koja se u dijelu javnosti smatra “zelenom transverzalom”.

– Predsjednik Srbije je na tu “zelenu transverzalu” pristao nakon susreta sa turskim predsjednikom Erdoganom.

Konkluzija: Elem, po ovakvim izjavama, izgleda da su naš predsjednik i predsjednik Srbije, duboko civilizacijski zastranili.

Nije izvjesno da to dio naše opozicije radi u saradnji sa osobama izvana kao što je američki (jastreb) diplomata Hojt, osobama koje se sve više protive sadašnjoj srpskoj politici, ali što je previše, previše je!

Srpske vlasti znaju što rade

Sreća, pa su dva predsjednika jasno zacrtala srpske odnose s obje strane Drine:

– Ne u NATO.

– Ne, sankcijama protiv Rusije.

– Održavati sa svima dobre odnose i ne upuštati se u hladnoratovske obračune.

– Maksimalno jačati srpsku duhovnost te paralelne i specijalni veze.

A što se tiče naših opozicionara koji, ipak, nisu ni izdajice ni kukavice, treba ih ostaviti da se i dalje igraju s pištaljkama, da se međusobno uništavaju i da polako nestaju.

Autor: Emil Vlajki