Poslije “dejtonskog” djelovanja visokog predstavnika koje je dovelo do urušavanja izvornog Dejtonskog sporazuma i ukidanja nadležnosti Republike Srpske, a time i prava srpskog naroda, došao sam do odgovora da je davno izrečen zaključak: “Da nema rata, koji srpska vojska ne može dobiti, a u miru ga političari izgubiti”, navodi u svom tekstu Rajko Kušić iz Odbora osnivača Čast otadžbine.
Tekst prenosimo u cijelosti:
Ponosan sam i srećan što sam bio pripadnik Vojske Republike Srpske, učestvovao u njenoj izgradnji, u borbenim dejstvima u očuvanju Republike Srpske i njenog naroda.
Poslije devet godina provedenih u vojsci Republike Srpske na dužnosti komadanta brigade okončao sam vojnu službu, ponosan na ono što smo uradili za svoj narod i Republiku Srpsku. Iako lično nezadovoljan dodjeljenim nadležnostima i teritorijom Republike Srpske, koje su definisani Dejtonskim sporazumom, kao legalista prihvatio sam sporazum u punom kapacitetu i sve činio da ga prihvati srpski narod i ostane jedinstven.
Poslije “dejtonskog” djelovanja visokog predstavnika koje je dovelo do urušavanja izvornog Dejtonskog sporazuma i ukidanja nadležnosti Republike Srpske, a time i prava srpskog naroda, došao sam do odgovora da je davno izrečen zaključak: “Da nema rata koji srpska vojska ne može dobiti, a u miru ga političari izgubiti!”.
Prepoznao sam proces da se Republika Srpska olako odriče svojih institucija i poluga moći za uspješno vođenje politike i očuvanja zemlje. Najteže mi je pao pristanak na ukidanje Vojske Republike Srpske, naravno, teško sam podnio i nestanak službi bezbjednosti, pogranične policije i mnogih finansijskih institucija i samostalnosti istih.
Posebno je za mene bio alarmantan i upozoravajući progon i hapšenje srpskih boraca i starješina, policijskih radnika i starješina, pa i nekih političara. Srpske žrtve su zanemarene u punom smislu te riječi.
Protektorat međunarodne zajednice, koji se uklapao u ciljeve “Sarajevske čaršije” učinio je srpske predstavnike u zajedničkim organima samo internim i nijemim posmatračima da bi pokazali kooperativnost s nalogodavcima, obezbijedili ličnu podobnost i time dobro plaćena radna mjesta i privilegije.
Nisam želio to da prihvatim, pomirim se sa nepravdom i promjenio sam svoje mjesto življenja. Moram napomenuti da je u tom prvom postdejtonskom periodu srpskim neprijateljima i geopolitička situacija u bližem i širem okruženju išla na ruku. Srbija je bila razorena, politički nedefinisana i slaba, tradicionalni prijatelj Rusija i Kina nedovoljno jaki i zabavljeni svojim sveopštim oporavkom radi vraćanja na geopolitičku scenu. Sve se uklapalo i vodilo ka cilju nestanka Republike Srpske.
Na sreću, i to u zadnjem momentu, Republika Srpska je po mom mišljenju spašena odlukom predsjednika Milorada Dodika koji staje na put ukidanju policije Republike Srpske i daljem urušavajnju iste, a time i procesu unitarizacije BiH što bi za posljedicu imalo gubljenje svih prava i sloboda za koje su položene velike žrtve srpskog naroda.
Taj uspjeh predsjednika Milorada Dodika vratio je vjeru srpskom narodu da može povratiti i očuvati pravo na slobodu i državotvornost. To je dovelo i do ubjedljive političke podrške njemu i njegovoj političkoj organizaciji.
Ali mu uspjeh kreatori unitarne Bosne iz međunarodne zajednice nisu oprostili i nisu odustali od svojih ciljeva uperenih formalno protiv Dodika, a u suštini protiv Srpske i Srba. Na posljednjim parlamentarnim izborima gubitničke stranke Saveza za promjene uz pomoć dijela međunarodne zajednice ulaze sa Bakirom u zajedničke organe BiH gdje počinju da čine vlast.
Razne ucjene ili pohlepne želje za privilegijama stavljaju ih u prvorazredne izvršioce Islamske države za rušenje Republike Srpske. Stalnim podvalama i pokušajima prenošenja nadležnosti sa Republike Srpske na BiH, kroz zajedničke organe ti Srbi svoju Srpsku nastavljaju da politički ponižavaju.
U isto vrijeme preko srpskih ministara u zajedničnim organima nastoje onemogućiti priliv novca preko međunarodnih institucija kako bi inače težak život naroda učinili nemogućim, a pri tome okrivljujući političare koji se zalažu za opstank Republike Srpske.
Posebna priča je ministar bezbjednosti Dragan Mektić. Njegov mentalni sklop i znanje poslužili su da bude dobro pripremljen da obavi zadatak, maskiran kao “Srbin”, da izazove strah, turbulencije i haos javnosti do mogućih sukoba Srba na ulicama.
Duboko skriveni iza Mektića, Šarović, Pandurevićeva i politički diletant Govedarica podržavaju njegove destruktivne i opasne radnje, optužbe – svi paralizovani od straha zapadne administracije i sigurni da će ih dovesti na vlast.
Napadima na patrijotske, humanitarne, i kulturne organizacije ili one koje baštine očuvanje istorijskih sjećanja i tradicija, Mektić kreće u ponovno sijanje straha, presije i uticaja na svest srpskog naroda, po nalogu svojih mentora.
Time on želi da pokaže javnosti da je opasno i neisplativo biti nacionalno svjestan i raditi na sabornosti srpskog naroda, kao i saradnji i povezivanju sa ostalim, nama prijateljskim narodima. S druge strane Bakir preko bivšeg AID-a i njenog rukovodioca Osmanagića zvanog “Osmica” kontinuirano radi na pripremi razbijanja srpskog nacionalnog korpusa i cijelog srpskog naroda kako bi završio proces stvaranja unitarne BiH vješto zatrpavajući javno mjenje nebulozama i lažima i maskirajući prave bezbjednosne opasnosti u BiH.
Posebno je za žaljenje što to Mektić kao Srbin svjesno radi i pri tom nimalo naivno, na šta smo više puta kao udruženje Čast otadžbine upozoravali i ovog puta upozoravamo na stvarne bezbjednosne izazove o kojima preporučujemo skupštinsku javnu raspravu:
Opasna i otvorena bezbjednosna pitanja koja se moraju javno otkriti i riješiti su sledeća:
1. Ko radi u službama bezbjednosti i ko je vršio njihove provjere?
2. Ko je postavljen u generalštab i za načelnika generalštaba Oružanih snaga BiH i sa kakvom prošlosti?
3. Ko skriva na teritoriji BiH oružje svih vrsta, pogotovo haubice?
4. Kako se službenici u organima i institucijama BiH slikaju sa ratnim zastavama Federacije u zemlji i inostranstvu? Da li vređaju osjećanja Srba na taj način?
5. Ko i kako se prijeti ratom drugim narodima – od Safera Halilovića, Bakira, Radončića… zarad političkih rješenja u funkcionisanju BiH?
6. Kako se danas u sudovima i tužilaštvima nalaze oni koji su slali Srbe u logore i bili ratne sudije?
7. Zašto vlasti BiH dozvoljavaju “Muderisu” Haliloviću da širi govor mržnje, uz poznatu činjenicu da je kao ratni komadant imao vojnike vehabije i salafiste pripadnike današnjeg DAEŠ-a, odnosno Islamske države?
8. Zašto nisu otkriveni organizatori pokušaja ubistva predsjednika Vučića, jer se nameće osnovana sumnja da iza toga stoje službe bezbjednosti BiH?
9. Kako to da se i dalje ne znaju organizatori terorističkih aktivnosti u BiH?
10. Zašto se već više od 20 godina negira postojanje Republike Srpske i uporno od pojedinaca ista naziva genocidnom tvorevinom, bez ikakve kazne?
Za Mektića i druge slične predstavnike Saveza za promjene u zajedničkim organima nabrojali smo ovim putem samo dio onoga što se prikriva, a pri tome je to i zakonska obaveza da se pomenute informacije i rizici bezbjednosno obrade, spriječe, eleminišu i otklone. Postavlja se pitanje zašto to nije učinjeno, i tražimo odgovor na isto?
Mi smo izgleda iz našeg udruženja “bezbjednosno opasni” jer te vaše namjere i propuste prepoznajemo, i što zarad naše želje za mirom u BiH kontinuirano ukazujemo narodu na vaše nečinjenje i saučesništvo upravo u stvaranju opasnosti za isti taj narod – posebno srpski u Republici Srpskoj.
Zašto patriotizam koji kao i obraz nije za prodaju blatite i razbijate slogu Srba? Zašto blatite i Srbiju koja se sve više uzdiže na zavidan nivo, a uz koju se svi mi osjećamo i sigurnije i jače? Zašto se takođe isto tako ophodite prema bratskom ruskom narodu i patrijotskim organizacijama koje dolaze iz Rusije? Zašto sprovodite naredbe Zapada, pokušavajući tim postupkom Republiku Srpsku da odvojiti od Srbije i bratskih naroda?
Radi čega i koga to radite potpuno svjesno i za koju cijenu to radite? Smatrate li da nas možete uplašiti optužnicama Dževada Muratbegović i sličnih dželata Srba od Konjice do Bihaća, koje bezbjednosno ne provjeravate, omogućavajući im i danas nastavak progona srpskog naroda.
Mektiću ovim putem poručujemo da nam je čast sarađivati sa udruženjima i ljudima, koje ste proglasili bezbjednosnom prijetnjom po unitarnu BiH, koju on i njegovi mentori žele da stvore.
Uvjeramo te Mektiću da planirani haos na ulicama Republike Srpske nećete uspjeti proizvesti, a time nam donijeti i uličnu nasilnu demokratiju. Podnesi zato ostavku ministre i ne čini dalje zločine protiv mira.
Biće izbora i mirnih i demokratskih, a vama će suditi narod i istorija. Vašim djelovanjem razobličili ste namjere i vas i vaših mentora što za posljedicu ima povećanje broja članova našeg udruženja, a širom srpskog prostora samo raste brojnost patriotskih organizacija.
Pojačaćemo zato svoj rad i aktivnosti kako bi što bolje informisali srpski narod o tvojim stvarnim namjerama i namjerama tvojih nalogodavaca. Srbija je ekonomski sve jača, vlast sve stabilnija, a prijateljska Rusija i Kina sve su moćnije i sve nam bliže.
Kao i izbori u BiH kojih se veoma plašite, tako da se da primjetiti da je vaš spisak bezbjedonosno opasnih identičan spisku onih, koji, podržavaju državotvornu politiku predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika.
