Napadi pojedinih članova političkih partija i nevladinih organizacija na zaposlene u RTRS-u se nastavljaju.
Novinarima se prijeti, a snimatelje ometaju u obavljanju posla i nazivaju fašistima. Pa čak i na skupovima podrške, organizovanim povodom pokušaja ubistva kolege iz druge medijske kuće.
Da li se namjerno stavlja meta na čelo i na protestima protiv jednog, pozivaju na drugo nasilje ? Gdje je granica?
Mladen Bosić ranije je govorio da je RTRS fabrika laži.
Ne tako davno tadašnji predsjednik SDS-a pred nekoliko hiljada ljudi izgovorio je ove riječi. Da li je to crtanje mete na čelu zaposlenima u Јavnom medijskom servisu Srpske? RTRS je napadan i prije, ali su nakon ovoga napadi nastavljeni. Tako je bilo na skupu podrške protiv nasilja nad kolegom BN televizije Vladimirom Kovačevićem, prije dva dana na koji je došao veliki broj zaposlenih Radio-televizije Republike Srpske.
Pojedinac, koji je kamerom snimao, iz nevladine organizacije Restart, vrijeđao je našeg snimatelja.
“Evo ove fašističke televizije. Druže, ne možeš tako govoriti. Šta je nego fašistička. Druže, ja sam snimatelj. Pa znam da si snimatelj, ali što nisi snimatelj na nekoj drugoj televiziji”, ovako je tekla verbalna komunikacija između snimatelja Restarta i našeg snimatelja.
Iz Restarta su uputili javno izvinjenje. Tvrde da to nije bio njihov član. Nakon brojnih osuda javnosti uklonili su video klip sa svoje internet stranice. Podsjećamo, da je prošlog mjeseca njihov član putem društvenih mreža, uputio poruku novinarima RTRS-a, zbog čega je bio i saslušan u MUP-u.
“Neka me se paze kada me sretnu”, rekao je tada on.
To ni ne čudi, ako pogledate jednog ministra, koji osuđuje nasilje nad novinarom Vladimirom Kovačevićem, a istovremeno svojim istupima poziva na linč drugih kolega. To mu nije prvi put. Optužio nas je da nismo objavili informaciju o napadu na kolegu Vladimira Kovačevića i da smo čekali da to prije osudi predsjednik Srpske, što su demantovale i kolege drugih medijskih kuća.
Na konstataciju kolege novinara da je vijest o napadu na Vladimira Kovačevića objavljena na portalu RTRS-a u 22.22 časa, te da su potom u 23:02, odnosno u 23.03, objavljene vijesti u kojima su Uređivački kolegijum RTRS i predsjednik Srpske osudili napad, Mektić je rekao: “Možda je to na RTRS-u, na portalu nije bilo, ja sam čitao”.
Podrška protiv jednog nasilja ne može biti poziv na drugo, poručuju iz akademske zajednice. Ovo je za svaku osudu, kažu i u Udruženju BH novinara i Klubu novinara Banjaluka.
Milkica Milojević iz Udurženja BH novinari rekla je da njihovo udruženje i Klub novinara Banjaluka najoštrije osuđuje verbalne napade na kolegu Milakovića.
Kaže i da osuđuje krajnje neprimjenreno ponašanje ministra Mektića na pres konferenciji, te predlaže kolegama sa RTRS da se obrate Liniji za zaštitu novinara.
“Ako neko napade jednog novinara, to je katastrofa. A već ako je napadnut drugi novinar, to je sasvim prihvatljivo. Ti ljudi očigledno ništa nisu razumjeli”, kazao je Aleksandar Vranješ, docent na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci.
Kada je demantovan, Mektić je okrenuo priču na skup Pravda za Davida, ponovo optužujući RTRS da o tome nije izvještavao. Ponovo su ga demantovale kolege drugih medisjkih kuća.
Novinari su komentarisali da je isti dan ekipa napadnuta, a Mektić je rekao da nije.
Nekoliko puta pomenuti su naši novinari i televizija na skupu, ali u drugim medijskim kućama u negativnom kontekstu.
Teško je i pobrojati sve napade i prijetnje na naše kolege. Između ostalih i Bosićev savjetnik, bivši novinar, a sada kandidat SDS-a na izborima, posvetio je čak konferenciju za novinare našoj medijskoj kući. Ne (samo što je kritikovao…)da je kritikovao uređivačku politiku, već je vrijeđao novinare i njihove porodice.
“Kao što je Kvisling ušao u istoriju kao veliki izdajnik u Norveškoj, tako će Nada Veletić da bude jedno crno ime u istoriji novinarstva na ovim prostorima”, kaže Nebojša Vukanović.
Stop nasilju nad novinarima-trebalo bi da bude univerzalna poruka i da u tom slučaju nema selektivne pravde. Novinari samo zajedno, mogu da poboljšaju svoj položaj u društvu i jednoglasno osude svako nasilje, a ne da se međusobno optužuju.
