Dokument o masakru nad više od hiljadu Srba oko Srebrenice iz 1993. godine američka Centralna obavještajna agencija CIA krila je dvije godine, a onda ga arhivirala među nevažna svjedočanstva, pišu beogradske “Večernje novosti”. List navodi da je poslije 23 godine uspio da u sjedištu UN u Njujorku locira izgubljeni izvještaj, koji je u maju 1993. godine odnesen u sjedište CIA u Lengliju i u UN.
Svjedočanstvo nastalo prikupljanjem podataka od prognanih Srba na 25 otvorenih punktova u Podrinju, već 23 godine, čuvana je tajna u zgradi na Ist Riveru. Kao zvanični dokument UN, podveden pod “Opštom namjenom”, nedostupan je i haških istražiteljima. Sve to, nakon što ga je donedavni ambasador Srbije pri Unesku Darko Tanasković, kao specijalni izaslanik predsjednika SR Јugoslavije Dobrice Đosića, još ratne, 1993. godine predstavio u sjedištu CIA-e Lengliju. I to nakon što su ga odbili da to učini u Bijeloj kući.
“Razgovor je bio korektan. Što se tiče materijala, on je ocijenjen izuzetno pozivitno u smislu stručne ocjene, odnosno kako je on urađen, kako je dokumentacija sačinjena, klasifkovana, potkrijepljena podacima”, naveo je bivši ambasador Srbije pri UNESKO-u Darko Tanasković.
Tvorac izvještaja Milivoje Ivanišević, tada ekspert UN, dokumentovao je razaranje 120 srpskih sela i imenom i prezimenom pobrojao više od 1.000 ubijenih Srba u Srednjem Podrinju. Obiman materijal, na preko stotinu stranica i danas čuva i ugrađuje u svoje knjige.
“Dajem ja sva ta svjedočenja, obnavljam. I svjedočenja i nazive sela koja su stradala i ljude koji su ubijeni kada se to dogodilo i dajem koji su muslimani u tome učestvovali. Јa dajem više stotina imena muslimana od kojih danas nijedan u Srebrenici ni u Srednjem Podrinju nije pozvano na odgovornost. Radi se o više stotina ubica, pljačkaša, ljudi koji su odsijecali glave”, istakao je bivši ekspert UN-a Milivoje Ivanišević.
Američki mirovni aktivista iz Bostona Džered Izrael rekao je za “Večernje novosti” da je devedesetih godina u UN na zahtjev Amerikanaca mnoštvo ovakvih dokumenata označeno kao “tajna” i tako arhivirano. Ukazuje i na pravilo da se označi i u kojem se periodu taj dokument može otkriti, što sa ovim izvještajem nije bio slučaj.
“Papiri o stradanju Srba iz 1993. jednostavno su skrivani dvije godine, a onda arhivirani među nevažnim svjedočanstvima, tako da ih čak ni moćni pretraživač Leksis-Neksis ne može registrovati”, dodao je američki mirovni aktivista Džered Izrael.
Vladislav Јovanović, u to vrijeme šef diplomatije SRЈ, ističe da je ambasador u UN Dragomir Đokić sigurno uručio dokument na pravu adresu generalnog sekretara. Naglašava da je on i danas aktuelan i da ga treba objelodaniti dok se zna gdje je. Isto smatra i Tanasković.
“Sigurno da je to dokument koji ma trajnu aktuelnost, s obzirom na to da riječ o stradanju Srba
u Podrinju, mnogo prije nego što se dogodilo ono što se dogodilo u Srebrenici. Dakle, sasvim je razumljiva tendencija u odnosu na taj dokument”, kaže Tanasković.
I za predsjednika BORS-a, motiv je jasan. Riječ je, kaže, o pokušaju da se svjetskoj javnosti, događaji u BiH, u to vrijeme, predstave na jednostran način – da su samo Srbi zločinci.
“Јer kada javnost čuje da se samo dešava da pripadnici jednog naroda stradaju, a da to kod drugih nije slučaj, ne može da zaključi ništa drugo osim da radi o zločnicima koji terorišu jedan miran narod”, naglasio je predsjednik BORS-a Milomir Savčić.
U prilog tome govore i riječi kojima su analitičari CIA završili sastanak s Tanaskovićem – da ne treba da očekuje da podaci o zločinima muslimana proizvedu bilo kakav efekat u smislu mijenjanja slike o ratnoj stvarnosti u BiH, jer su, kako su istakli, “karte za ovu partiju već podijeljene, a srpske su prazne, bez aduta”.
