Članice Udruženja „Žene u umjetnosti“ iz Prijedora posljednje četiri godine organizuju „Malu lutkarsko – dramsku scenu“.
Cilj im je da Prijedorčanima ponude nešto novo i drugačije, dok je ideja da se ožive lutke u gradu na Sani predsjednice ovog udruženja Biljane Anđelić.
– Pozorište postoji u Prijedoru, a nama je cilj da tražimo druge izraze kao što je lutkarstvo, ali i ostale animacije koje se ne rade ovdje – kaže Anđelićeva.
Ističe da je u grad na Sani prenijela dio umjetničkog života iz Španije, gdje je 18 godina živjela i bavila se uličnim pozorištem.
– Ovdje sam došla iz privatnih razloga i odlučila sam da ostanem. Donijela sam desetak lutaka iz Šanije i zato sam rekla zašto ne bi i naša djeca i publika to vidjeli. Sa našim uličnim teatrom iz Prijedora uradili smo nekoliko projekata, bili smo četiri godine u Bugojnu na susretima pozorišta BiH i Bijenalima međunarodnog karaktera. To je bilo izuzetno – kaže Anđelićeva, koja je diplomirala na katedri scenskih umjetnosti teatrologiju i komperativnu književnost 1979. godine u Sarajevu.
Foto: Bojana Majstorović/RAS Srbija
Isitče da je nakon par godina, uz nagovor prijateljice, uzela lutku u ruku i od tada je ne ispušta.
– Sada ih i sama izrađujem. Imamo oko 30 velikih lutaka za ulično pozorište. Pravim ih prema karakteru lika. Ona nema mogućnosti mimike, nepokretna je, nema osmijeh, pogled, moraš znati koji je lik, da li je dobar, loš, strašan, naivan ili glup da bi se napravio izraz lica – objašnjava ona i navodi da glavu pravi od stiropora, porcelanske mase ili papira, te za svaku lutku šije i odgovarajuću odjeću.
– Dio lutke je i ranac sa šipkom koju nosi animator, te tako pokreće lutku. Visina lutaka zavisi od visine ljudi koji ih nose, ali najviše budu oko tri metra, zbog ravnoteže – kaže Anđelićeva.
Foto: Bojana Majstorović/RAS Srbija
Prijedorska glumica Zorica Jojić jedna je od 10 stalnih članova ovog udruženja.
– Ja sam više pozorišna glumica, ovdje sam ispomoć i podrška. Nosila sam veliku lutku, ali za malu lutku je potrebno mnogo prakse da bi živjela, ali draga mi je lutka i volim da se bavim njome – kaže Jojićeva.
I ove jeseni desetak najmlađih Prijedorčana koji pohađaju „Malu lutkarsko – dramsku scenu“ počelo je da priprema lutkarsku predstavu „Da li slike spavaju“. Među njima je i Ana Dejanović (12) koja već tri godine učestvuje na lutkarskim radionicama.
Foto: Bojana Majstorović/RAS Srbija
– Dva puta sedmično dolazim ovdje. Lijepo mi je da se bavim lutkarstvom i nije mi teško dočarati lutkom ono što priča i radi lik iz predstve, ali najviše mi se sviđa kada imamo predstave pa dolazi publika – kaže Ana, za koju mentori kažu da ima dušu za lutku.
Dobile novi prostor
Udruženje „Žene u umjetnosti“ osnovano je prije sedma godina u Prijedoru. Pored lutkarskih predstva, članice su radile i promocije knjige. Zadovoljne su što su ove godine od gradske uprave dobile novi prostor, te će tako iseliti iz ruševne zgrade starog kina.
Iako okupljaju žene, jer kako kažu društvo forsira žene da naprave svoj prostor i izraz, njihova vrata otvorena su i za muškarce.
