Srpska ulazi u najtežu fazu epidemije korona virusa, a kad se uporedi broj stanovnika i broj ljudi koji su trenutno na liječenju u našim bolnicama, imamo gore stanje nego što je Italija imala u najkritičnijem periodu.

Na ovo upozorava šef Tima za praćenje preporuka i mjera Republičkog štaba za vanredne situacije i ljekar u UKC RS Nenad Stevandić, koji naglašava da, ipak, nikome ne fali kiseonik, maska, respirator i krevet, što je u ovakvoj situaciji najvažnije.

– Trenutno smo blizu gornjeg praga popunjenosti bolničkih kapaciteta, a slično je i u mnogim drugim bolnicama. Republika Srpska je premašila 1.150 popunjenih kreveta, ulazimo u još težu fazu. Na svu sreću, prije dvadesetak dana smo predvidjeli ovakav razvoj situacije, pa se danas naši kovid pacijenti liječe u najboljim uslovima – poručuje za Srpskainfo dr Stevandić.

U čemu se ovaj period razlikuje od onog ljetos?

Ovo definitivno nije ona priča od prije par mjeseci. U svijetu u posljednjih  nekoliko dana broj zaraženih dnevno prelazi 600.000, a broj umrlih 9.000, i to su apsolutni crni rekordi. Ljetos smo imali manji rast broja novozaraženih, a sada se suočavamo s rapidnim skokom, pa nam je i zdravstveni sistem prenapregnut. Evidentno je da je ovo veliki treći talas. Iskustvo sa španskim gripom još prije 100 godina govori da je on u prvom talasu odnio milion života u svijetu, a u drugom čak tri puta više. Ovo je novi virus i mi ne možemo pouzdano da znamo kako će se on ubuduće ponašati. Međutim, ako ovo prihvatimo kao nacionalni problem broj jedan, smanjićemo dužinu pika, širenje zaraze, smrtnost, posljedice i omogućiti brže liječenje od drugih bolesti u čemu se sad posljedično  kasni.

Prije par dana, medicinari UKC RS su uputili apel u kojem građane mole i preklinju da se ponašaju odgovorno. Zar je dotle došlo?!

Jeste! Ne vide ljudi teške slike po bolnicama, misle da se to dešava na nekom drugom kontinentu. A dešava se pred našim vratima. Danas sa čovjekom piješ kafu, on sutra u teškom stanju, prekosutra na respiratoru. Takođe, slabo se vidi trud medicinskih radnika, koji zdravstveni sistem pokušavaju da drže u operativnom stanju.

FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Da li može da se procijeni koliko će ovaj pik trajati?

Pri vrhu smo trećeg talasa i ne možemo da procijenimo da li će on, kao što bi bilo logično, trajati još desetak dana. Ovaj virus je, naime, pokazao da itekako zna da iznenadi. Zato moramo da se spremamo za još gori scenario. Procjenjujemo da će ovo trajati sedam do 15 dana, ali ne smijemo  da se rukovodimo procjenom, jer može da bude kritično i mjesec dana. Nismo bili u sličnoj poziciji da bismo mogli da pravimo poređenja.

Kako se sa novonastalom situacijom nose zdravstveni radnici?

Kolege su premorene, posebno anesteziolozi, infektolozi, pulmolozi. To su heroji našeg doba, a rame uz rame s njima su i internisti, dermatolozi, otorinolaringolozi i svi drugi specijalisti, sestre, tehničari, koji takođe rade u kovid odjeljenjima, gdje se obavlja nemoguć posao.

Kakvi su nam resursi na raspolaganju?

Do sada smo odolijevali epidemiji, ali činjenica je da mi nemamo resurse kao Austrija, Belgija, Holandija, u pogledu opreme, lijekova, zaštitnih sredstava. Moraćemo da razmotrimo i mogućnost otvaranja više kovid ambulanti van bolničkog sistema, pogotovo u većim gradovima. Ne može sve da se usmjerava u bolnice, koje su zapušene trijažom.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Kako izlazite na kraj s takvom situacijom?

Mnogo ljudi, koji nisu bili kritični, vraćali smo kući. Međutim, sada je povećan strah kod stanovništva, pa se sve više ljudi okreće UKC RS.

Da li to povećava potrebu za još ljekara?

Pokušaćemo da, na zakonit način, u borbu protiv kovida uključimo i kolege iz privatnog sektora, kao što već pokušavamo da uključimo naše penzionisane anesteziologe, pulmologe, interniste, infektologe, kao i sve doktore koji su na zavodima za zapošljavanje. Neke kolege već su nam se javile, a u ovakvim uslovima svaka pomoć je dobro došla.

Da li su pacijenti strpljivi dok čekaju na prijem?

Nekad čekaju sat ili dva u kolima ili na trijaži. Ali, ne smiješta se u bolnicu na klik, nego se procjenjuje kome treba skener pluća, kome je dovoljan RTG, kakva je saturacija, kakav je klinički nalaz. Molimo ih da razumiju da je potrebno sprovesti procedure, kako bi se znalo ko će gdje biti smješten.

Kako se došlo u situaciju zagušenja?

Narod smo koji voli da odreaguje haotično, pa smo zakrčili bolnice. Sad moramo da razmišljamo o bržoj trijaži, kako bi se smanjilo zagušenje. Zna se šta je za kućnu njegu, šta za domove zdravlja, šta za bolnicu, šta za klinički centar. Neki, možda, nisu trebali u UKC RS, koji ima već šest spratova sa kovid pacijentima u novom objektu, još 100 na infektivnoj klinici i 100 na staroj pulmologiji. Neki su mogli biti tretirani samo u Domu zdravlja, ali i ova zdravstvena ustanova ima samo jednu kovid ambulantu, pa su i oni pod pritiskom. I njihovi ljudi su premoreni. Treba nam više kovid ambulanti po domovima zdravlja za bržu trijažu.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Da li ste, generalno, zadovoljni kako se RS snašla u ovoj epidemiji?

Naš brod je, do sada, prošao mnogo bolje, nego što je bilo ko očekivao. To je zato što je postojala sinergija ljudi koji upravljaju, onih koji vrše procjene i ljudi po bolnicama, domovima zdravlja, kriznim štabovima. Imali smo karantine po graničnim prelazima i sportskim dvoranama, i kroz taj dio smo prošli u rangu najboljih evropskih zemalja. Sad iz tih iskustava moramo da napravimo još bržu i operativniju reakciju. Sad se vide i loše namjere onih koji su stvarali  napetost i nemir, kritikujući sve što radimo, a na vrijeme smo nabavili i mobilne rentgene i respiratore, i još mnogo toga što sad spasava živote.

Šta je s građanima?

Država je pokazala da instituacije mogu dobro da funkcionišu, a građane molimo da daju svoj doprinos u sprečavanju širenja zaraze. Sada je sve zasićeno virusom, pa je, pored maske i distance, veoma važna i dezinfekcija. Osim preventivnih mjera, molim građane i vlasnike radnji da dezinfikuju svoja dvorišta, zgrade, haustore, poslovne prostore. Zajedničkom borbom doprinijećemo da što više naših ljudi ostane živo i zdravo. Mislim da je, od nekakve kritike, bolja edukacija, da objasnimo šta nas čeka i šta nam je činiti. Treba da se ponašamo jedinstveno, da bismo sve ovo prebrodili. Dobar primjer su stariji i penzioneri, koji su najdisciplinovaniji, pa sada procentualno dosta manje obolijevaju.

Čini se da smo svi u posljednje vrijeme više oprezni i odgovorni nego ranije.

Jeste, i to je dobro. Ljudi su počeli da se plaše za svoje zdravlje, a  veliki je strah i u bolnicama. Zdravstveni radnici sada vide mnogo više teških slučajeva i smrti. Plaše se i oni koji su se liječili od kovida, jer su se uvjerili koliko ta borba zna da bude teška i neizvjesna.

U proteklom periodu svakodnevno imamo situaciju da je, od ukupnog broja testiranih dnevno, svaki drugi pozitivan.

Da, a veći broj zaraženih znači i veći broj ljudi s težom kliničkom slikom, te više preminulih, veće opterećenje zdravstvenog sistema, veće troškove…

Koji vid liječenja zahtijeva sve veći broj hospitalizovanih?

U posljednje vrijeme raste broj ljudi kojima je potrebna kiseonička maska. Njih je u UKC preko 150 i sada proširujemo kapacitete za ovu vrstu podrške. Respiratora imamo skoro 50 za kovid pacijente, a montirali smo još jednu liniju – čitav sprat, jer je u narednih sedam do 15 dana moguće dalje pogoršanje epidemiološke situacije.

Da li ste zadovoljni tempom oporavka pacijenata?

Jesam, jer imamo veliki broj oporavljenih. Dnevno otpuštamo 15-20 ljudi, koji idu kući sa izvjesnošću da neće doći do pogoršanja njihovog zdravstvenog stanja. I u drugim bolnicama je slična situacija. Ti koji su otišli kući oporavljani trebalo bi svakodnevno da svjedoče o poslu koji mi zdravstveni radnici radimo.

Da li je u porastu broj zaraženih lekara?

U liniji odbrane od kovida svaki dan nam neko padne, ali smo svjesni da je nemoguće to izbjeći. Primjera radi, više od 20 naših ljekara zarazila su njihova djeca. Znamo da su mlađi manje ugroženi, ali oni donose virus u kuću.

Kako možemo da spriječimo neki gori scenario?

Samo disciplinom i saradnjom. Moguće je da preventivnim mjerama ovaj pik smanjimo sa 15 na sedam dana. Broj novozaraženih i mrtvih, kao i troškovi zdravstvenog sistema, zavise samo od nas. Svijest svakog pojedinca ponaosob je mjera naše društvene zrelosti i odgovornosti. Od ponašanja svakog pojedinca zavisi i koliko će još da izdrže zdravstveni radnici, kojima je ovo najteži period u karijerama. Oni treba da budu dugačije tretirani i nagrađeni, bez obzira na to kakva je ekonomska situacija.

Kako teče reorganizacija u UKC RS za potrebe liječenja oboljelih od kovida?

U novoj zgradi smo preselili sve klinike. Imamo 100 kreveta na Klinici za infektivne bolesti, a 80 na staroj pulmologiji, koja je renovirana i koja ima odlične uslove za smještaj. Završava se i adaptacija stare hirurgije, gdje već premještamo dio klinika s Paprikovca, čiji pacijenti ne zahtijevaju konstantan nadzor. Velika pomoć nam je stigla kada se otvorio kapacitet od 100 kreveta u Banji Slatina, što je omogućilo da UKC RS dobije jedan mali bajpas prije novog talasa. Ako zatreba, u planu su i mnogi drugi objekti za smještaj zaraženih. Svi u bolnicama, Ministarstvu zdravlja RS, Republičkom štabu za vanredne situacije razmišljaju unaprijed. Moramo dodatno da se organizujemo za situaciju koja nam predstoji.

U kojoj mjeri je popunjen objekat na Paprikovcu?

Ostao je još jedan sprat, pa moramo da otvaramo neki novi bekap. Za kovid pacijente imamo najsavršenije uslove koji postoje i u regionu, ali pacijenata je puno.

Izvor: Srpskainfo