Grickanje noktiju je prije svega veoma ružna, a i loša navika po zdravlje.

Grickanje noktiju i kože koja se nalazi oko njih poprilično je nehigijenska i loša navika, ali prema istraživanju dr Kieron O’ Konor sa Univerziteta u Montrealu ova navika je povezana s perfekcionizmom.

Uz grickanje noktiju često se vežu razni stereotipi. Doktor psihijatrije i njegovi saradnici su u istraživanju ispitali koja se karakterna crta nalazi iza ovoga čina.

Anketirali su ispitanike koji grizu nokte o njihovim organizacionim sposobnostima i koliko često se osjećaju dosadno, krivo, razdraženo, ljutito ili pak osjećaju strah.

Otkrili su da će ljudi koji su uopšteno nestrpljivi, koji se lako dosađuju ili nerviraju češće grickati nokte. Vjeruje se da su navedena ponašanja i osobine ukorjenjene u osjećaju iz kojeg proizlaze nemir i tjeskoba i često su povezani s perfekcionizmom, s potrebom za prilagođavanjem i ponavljanjem radnje sve dok se u umu čovjeka ne postigne savršenstvo.

O’Konor je komentarisao nalaze istraživanja: “Vjerujemo da osobe s ovim ponavljajućim ponašanjem mogu da budu perfekcionisti, što znači da se ne mogu opustiti i obavljati zadatak normalnim tempom. Stoga su skloni frustraciji, nestrpljivosti i nezadovoljstvu kada ne ostvare svoje ciljeve. Oni takođe doživljavaju veći nivo dosade.”

Okolina na perfekcioniste gleda kao na dive koje nisu uopšte nisu zadovoljne i ne odustaju od cilja dok nisu sasvim srećne.

Međutim, ti ljudi zapravo često pate od tjeskobe i nezadovoljstva, jer se nikada ne mogu do kraja opustiti pa im treba pomoći i ohrabriti ih da je sve u redu.

Tako da je ova spona između perfekcionizma i grickanja noktiju sasvim shvatljiva, a ujedno će možda i ljudima koji imaju ovu neprijatnu naviku biti lakše da se od iste odviknu, a okolini da ih zbog toga manje osuđuje.

(B92)