Milan Radović napravio je listu u Izbornoj jedinici tri baš po svojoj mjeri. Na njoj se se nalazi više bivših DNS-ovaca nego starih kadrova banjalučkog SDS-a i okolnih opština. Naravno, on je nosilac liste i vjerovatno je sebi osigurao još jedan mandat u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Ostali, ako je suditi po njegovoj računici, kažu upućeni, nisu toliko ni važni. Radović ne vjeruje nikome pa će imati svoj izborni štab. Kako Faktor saznaje, tu se oslanja na provjerena imena s koja je već radio. Sve bi to trebala biti garancija da Radović od oktobra više ne bude opozicija – ko god bude u vlasti.
Od 50 samo jedan delegirao
Za početak Milan Radović je, prema saznanjima Faktora, prekršio Statut SDS-a, jer mjesni odbori nisu ni predložili kandidate za Skupštinu Srpsku kako je to predviđeno.
Od pedesetak mjesnih odbora u Banjaluci učinio je to samo jedan i, gle čuda, predložio Milana Radovića za nosioca liste.
To je bilo dovoljno da se Glavnom odboru i Predsjedništvu predstavi kako je Banjaluka izabrala.
Nešto slično se dogodilo i u Bijeljini, sa listom koju je sastavio Tomica Stojanović, ali je razlika u tome što je odbornik ove partije u Skupštini grada progovorila javno i ukazala na nedemokratske metode u toj izbornoj jednici prilikom odabira kandidata.
Dakle, gotovo identična situacija je i u Banjaluci, ali niko nije javno progovorio pa je cijelu priču potvrdio Glavni odbor SDS-a.
Bivši DNS-ovci
Nakon Milana Radovića druga na Izbornoj listi mora biti ženska osoba, pa je izbor pao na Željanu Šiljegović koja je, prema nekim informacijima, u SDS došla iz DNS-a zajedno sa Radovićem.
Dakle, njegov lični izbor. Široj javnosti je malo poznata pa je onda jasno da ima veoma male šanse da osvoji poslanički mandat.
Tek treći je Branko Blanuša.
Poznati banjalučki doktor već je bio na listi SDS-a 2018. godine ali na onoj za Parlamentarnu skupštinu BiH.
I tada je bio na trećoj poziciji, bez ikakve šanse da osvoji poslanički mandat.
Uspio je da skupi nešto više od 5.000 glasova, a ispred njega su bili, danas nezadovoljna Maja Dragojević Stojić iz Prijedora sa oko 7.000 i Dragan Mektić, koji je i imao više od 26.000 glasova.
Četvrtu poziciju je dobio Božo Krivokuća, kao nagradu što je napustio PDP i preveo u SDS nekoliko desetina članova partije, koju u Banjaluci vodi Draško Stanivuković.
Krivukouća je prvi ozbiljniji transfer u SDS-u, koji je ostvario Radović, ali radi se o pirovoj pobjedi, budući da je Krivokuća bio dugogodišnji član PDP-a.
Sledeća na listi je Maja Jovanović, nekadašnja predsjednica Aktiva žena DNS-a Banjaluka.
Nakon raspada ove stranke prešla je u Ujedinjenu Srpsku, ali izgleda da je bila jača „ljubav“ sa Milanom Radovićem.
Dvostruki gubitnik
Na listi je i vrijedan spomena možda još Boris Šukalo.
Do sada je više puta pokušavao na listi SDS- ući u u Skupštinu Republike Srpske, ali i u banjalučki parlament.
On je 2018 godine kao kandidat za poslanika uspio je da osvoji tek nešto više od 2.700 glasova u bio je ubjedljivo posljedni na listi.
Na lokalnim izborima 2020. godine u Banjaluci, Šukalo je osvojio 704 glasa što, naravno, nije bilo dovoljno da uđe u gradsku skupštinu.
Podsjećamo Davor Šešić, dok je bio u SDS-u, aktuleni mandat osvojio je na istoj listi sa gotovo 6.000 glasova.
Šešić, u međuvremnu, nije bio dobar Radoviću pa je prešao u Socijalitičku partiju.
KAMION ŠLJUNKA
Zamiljivo je da Milan Radović ne vjeruje nikome u SDS-u pa će imati svoj izborni štab.
Na čelu je Aleksandar Petković, vrlo aktivni odbornik u Skupštini grada Banjaluka i Radovićev operativac na terenu.
Petković je jedno vrijeme bio jako nezadovoljan stanjem u banjalučkom SDS-u, prije odlasaka Davora Šešića pa je čak i u samoj Skupštini grada djelovao dosta kritično prema gradonačelniku Drašku Stanivukoviću.
Ostaće upamćen po rečenici da Stanivukovića neće moliti za kamion šljunka da se naspu loklani putevi.
U VLAST PO SVAKU CIJENU
Glavni mozak operacije ostaje Branko Miljuš, marketinški stručnjak iz Beograda čijim potezima je Radović između ostalog, uspio izboriti aktuleni poslanički mandat.
Javnost se sjeća da je Miljuš bio pripremio sve da Milan Radović osnuje svoju stranku nakon turbulencija u DNS-u, ali je u zadnjem trenutku prelomio da je SDS partija za njega.
Preko svojih „beogradskih kanala“, ali i činjenice da je već radio dosta kampanja i u Republici Srpskoj, izborio je za Radovića mjesto zamjenika predsjednika.
Naravno i Mirko Šarović je trebao zvučni transfer pa su se interesi poklopili.
Ono što je važnije za cijelu priču jeste da je Milan Radović, u krugu svojih najbližih saradnika, rekao da od oktobra više ne isplati biti u opoziciji, ko god da pobijedi.
