Pozadina priče o Bistrici: Tražili uplatu donacije na lične račune, odbijeni, pa započeli priču o blokadi puta

Mamić dodaje da su „kola krenula niz brdo“ kada se u sve umiješala nevladina organizacija iz Federacije BiH.

„Bilo bi veoma značajno za našu mjesnu zajednicu da se ovdje otvori rudnik. Oni su već zaposlili desetak ljudi iz sela. Vidjeli ste, na sve strane se otvaraju rudnici, kod nas se stopiraju. Vidjeli ste na svim mjestima, u Sanskom Mostu, ogromna količina uglja se isporučuje, tog lignita, kod nas se blokira u selu. Mi trebamo biti spremni da zaposlimo radnike, da izgrađujemo svoje selo. Mi smo dobili ponudu da će izvođači radova izvršiti adaptaciju doma, pomoći će našoj mjesnoj zajednici. Dotjerane su drobilice, obučavaju ljude za rad, ali ništa. Ubacila se jedna nevladina organizacija iz Federacije BiH i blokira naše radove“, kaže Milorad Mamić.

Mamić dodaje da je kao radnik prošao sve rudnike u bivšoj Jugoslaviji i da ne vidi ništa sporno u otvaranju rudnika.

„Ja očekujem uspješan rasplet. To se mora riješiti. To je 2016. godine čak potpisano, ta izgradnja rudnika“, rekao je Mamić.

U preduzeću „Drvo-Export“ DOO koje uređuje puteve i čisti zemljane površine kažu da su ranije održali sastanak sa predstavnicima Bistrice. Sve je bilo u redu dok među pojedincima iz sela nije preovladao lični interes iznad interesa društvene zajednice.

„Kao društveno odgovorno preduzeće odlučili smo da Mjesnoj zajednici Bistrica doniramo 100.000 KM za razvoj sela, što je dogovoreno na zajedničkom sastanku. Problem je nastao kada je par pojedinaca zahtijevalo da se taj novac uplati na njihove lične račune, a ne na račun Grada Prijedora u korist Bistrice. Od tada imamo blokadu puta“, kažu u preduzeću.

Put je blokiralo nekoliko pojedinaca sa nevladinom organizacijom, pod izgovorom da je put u privatnom vlasništvu. Međutim, u preduzeću „Drvo-Export“ kažu da imaju svu dokumentaciju da je put u državnom vlasništvu.

„Pojedinac je blokirao državni put. Riječ je o Kosti Iviću. On je prepriječio državni put za koji imamo posjedovni list i kopiju katastarskog plana na kojoj se vidi da je put ucrtan kao javno dobro i da je u državnom vlasništvu. Međutim, Ivić tvrdi da dio državnog puta obuhvata njegovu parcelu. Ta parcela, za koju tvrde da je sporna, uopšte se ne vodi na Iviću“, kažu u preduzeću.

Oni dodaju da je nekoliko pojedinaca, koji su tražili da se donacija za selo, umjesto selu, uplati na njihove lične račune u bankama, zloupotrebili i nagovorili Kostu Ivića, kao bivšeg policajca, da blokira put, aludirajući na to da policija neće reagovati ako put blokira njihov bivši radni kolega. U preduzeću kažu da ih pojedinci i dalje zovu i traže novac.

„Smatramo to klasičnim reketiranjem. Mi to nećemo dopustiti. Policija je nekoliko puta izlazila na teren. Mi samo tražimo da nam policija omogući slobodno kretanje putem naših radnika i mašina, a ako ima nešto sporno oko međa, to neka se rješava zakonskim putem. Nedopustivo je da nam nekoliko pojedinaca doslovno zarobi radnike i onemogući ih da odu svojim kućama“, rekli su u „Drvo-Exportu“.

U preduzeću kžu da im je žao što su tih par pojedinaca išli po selu i tražili od neupućenih mještana da ih podrže u blokadi puta.

„Na taj način oni koji traže svoju ličnu korist i reketiraju naše preduzeće obmanuli su i neupućene mještane Bistrice“, kažu u preduzeću.

Ukoliko bi u Bistrici bio otvoren rudnik uglja, u ovo selu bio bi uložen sav novac od koncesione naknade. Inače, koncesiona naknada vraća se u mjesto u kojem je koncesija. U ovom slučaju, koncensiona naknada je oko osam miliona maraka. Od tog novca, 30 % sredstava ide državi, a 70 % gradu Prijedoru, odnosno, Mjesnoj zajednici Bistrica za njen razvoj.

Da u ovom slučaju nema razloga za zabrinutost i zaštitu životne sredine govori i struka.

“Ugalj sa predmetnog ležišta predstavlja energetsku mineralnu sirovinu, koga karakterišu povoljni parametri za spaljivanje u kotlovima (nizak procenat sumpora i pepela), a nastao je taloženjem biljnih ostatka i njihovom karbonifikacijom koja je trajala milionima godina. Osnovni sastojak uglja je ugljenik, pored koga je zastupljen još i kiseonik, azot i vodonik, pri čemu u uglju nema štethih elemenata ili jedinjenja, naprotiv neke vrste uglja se koriste za prečišćavanje vode”, kažu geolozi.

Nedaleko od ležišta Bistrica vrši se već nekoliko decenija eksploatacija željeznih ruda na površinskim kopovima Omarska, čime su se stekla iskutva i saznanja o rudarstvu u tom dijelu opštine Prijedor, a i šire.

“Ugalj sa ležišta Bistrica bi se eksploatisao površinskom eskploatacijom, a zbog male površine ležišta primjenjivala bi se diskontinualna eksploatacija, sistem bager-kamion. Planirani radovi bi se izvodili u granicama budućeg eksploatacionog polja, a prema projektnoj dokumentaciji koja će biti ovjerena od strane nadležnih institucija. U toku izvođenja radova na eksploataciji nije za očekivati značajan uticaj samih radova na životnu sredinu, uz uslov poštivanja propisanih mjera zaštite životne i radne sredine”, dodaje struka.

U Prijedoru je za sutra zakazana i sjednica Skupštine grada Prijedora na temu rudarstva.

Zanimljivo je da se Prijedor, gledajući kroz istoriju, razvio na osnovu rudnika željezne rude. Prva naselja u gradu su nastala uz rudnik, tako da je definitivno civilizaciju na ovim prostorima donio i stvorio rudnik. Kako se rudnik razvijao, tako su se razvijale i ostale privredne, kulturne i sportske grane.

Danas na prostoru grada posluju mnogobrojni instituti i zavodi koji se bave rudarskim projektovanjem, kao i projekatima geoloških istraživanja i njihovih elaboratima, izradom raznih studija uticaja na životnu sredinu i mnogih drugih stručnih dokumenata, i na taj način zapošljavaju veliki broj ljudi.

Pored stručnih instituta, u gradu posluju i rade mnogi kulturni i sportski klubovi koji u svom prefiksu skoro uvijek nose naziv „Rudar“. Upravo je rudnik bio i jeste glavni sponzor većine klubova.

Zaposleni radnici u ovoj branši ne žele pred medije, ali pozivaju svoje radne kolege, komšije i prijatelje da ne nasjedaju na priče raznih ekoloških udruženja i da se okrenu ekonomskom razvoju, a zaštitu životne sredine ostave stručnim licima. S druge strane, dio ljudi ovdje svoj hljeb zarađuju baš u rudniku, a predvode aktivnosti na promociji zaustavljanja i sprečavanja rudarenja.

Da li će građani grada Prijedora više vjerovati ekološkim udruženjima koja djeluju u Federaciji Bosne i Hercegovine, po nalogu zapadne politike, ili će se okrenuti svojim tradicionalnim vrijednostima koje je donosio i koje trenutno donose rudnici i eksploatacija mineralnih sirovina?

Izvor: ATV