Međunarodna komisija za traženje nestalih osoba i Institut za nestale BiH ponovo će predložiti uzimanje krvnih uzoraka porodica nestalih ili onih koji sumnjaju u rezultate identifikacije.
Naime, nakon procesa revizije mrtvačnica i spomen kosturnica, oko dvije hiljade setova posmrtnih ostataka nije dobilo identitet. Sumnjaju da je to razultat grešaka u ranijim procesima identifikacije.
Kada mešetarenje ljudskim kostima i manipulacije novcem, na površinu isplivaju; etika, humanost, zakoni…sve potone i dublje od dna! Godinama su za čuvanje posmrtnih ostataka u mrtvačnicama izdvajani milioni maraka, dok su porodice bezuspješno tragale za nestalim srodnicima.
Četiri duge godine trajala je “revizija” u 12 bh kosturnica i mrtvačnica. I opet su trošeni enormni novci. Od 3.500 revidiranih setova, identifikovano je tek 115 osoba.
Za 948 DNK metodom već identifikovanih lica, pronađeni su dijelovi skeleta. I biće izvršeno njihovo dosahranjivanje. No spornim je ostalo još oko 2.000 setova posmrtnih ostataka. Za 300, opravdana je sumnja, da uopšte nisu iz mandata Instituta za nestala lica. A ostatak ili veći dio da su produkt grešaka već izvršenih identifikacija.
Odlazeća Međunarodna komisija za nestale koja je prethodnih godina imala monopol nad DNK analizom, a sada svoje sjedište i laboratoriju premješta u Hag, vlastite greške odbacuju i nemušto krivicu prebacuje na identifikacije vršene prije njih, klasičnom metodom.
– Pretpostavka jeste da prije 2001. godine tih 8.000 lica koji su identifikovani tradicionalnom metodom da je moguće da je došlo do određenih zamjena identiteta, kaže Samira Krehić zamjenica šefa programa ICPM za Balkan.
Htjela bi odlazeća Komisija i partneri im iz Instituta, da porodice koje su srodnike identifikovale metodom prepoznavanja ili u identifikaciju sumnjaju, ponovo uzorkuju krv. Da se ista, kada ponovo laboratoriju osposobe, analizira u Hagu. Htjeli bi i novac, ponovo.
Razumijevanja za mešetarenje kod porodica odavno je ponestalo. Milan Mandić podsjeća na brojne primjere u kojima su direktno bili uključeni ICMP i Institut pod direktorskom palicom vječnog Amora Mašovića. Na slučaj Avde Palića čiji su ostaci, osam godina DNK analizu “čekali” u mrtvačnici u Visokom, dok je međunarodna zajednica ucjenjivala Srpsku i njene zvaničnike. Podsjeća na slučaj Milić Hamde Ahmeda, kada su “stučnjaci” upravo ICMP isti identitet dodijelili za čak tri kompletna tijela. Podsjeća na reekshumacije po Kompleksu u Potočarima, kada su nanovo prekopavana čak i tijela sahranjena kao kompletna. Podsjeća i tvrdi, mešetarenja je bilo i prilikom skore revizije mrtvačnica.
– Konkretno Kosturnica u Goraždu, oni izvršili reviziju – drugi dan nađu se tri nove vreće – niko ne zna ko ih je unio. Јel to revizija? – pita Mandić.
I ne samo to! Ni instrukcija Tužilaštva BiH kao jedinog nalogodavca revizije nije ispoštovana. U Centru za istraživanje rata i traženje nestalih lica Republike Srpske, čiji su predstavnici, na vlastito insistiranje i naknadno odobrenje Tužilaštva, reviziji prisustvovali, kazuju kako je pod pritiskom upravo ICMP-ija vršena samo antropološka obrada posmrtnih ostataka. Ista ona koja je već jednom rađena, bar u spomen kosturnicama u Srpskoj.
– Izdavana je naredba samo za antropološku obradu, a to je samo jedan mali segment onoga šta se trebalo postići instrukcijom. Mi samo tražimo da to bude po instrukciji Tužilaštva BiH, poručuje Milorad Kojić, direktor Centra za istraživanje rata i traženje nestalih lica Republike Srpske.
Šta je onda namjera zagovornika ponovnog uzimanja krvnih uzoraka? Da li samo “izvlačenje” dodatnih sredstava iz budžeta BiH i od donatora? S istim konačnim ciljem, odugovlačenje procesa naložene revizije? Ili dioba setova posmrtnih ostataka na više tzv. slučajeva, kako bi se, pod plaštom “čuvanja” finansirala “komunalna djelatnost” preduzeća ili tzv. Komemorativnih centara u Federaciji. Јer primjera radi samo Centar u Tuzli, simptomatično uvijek potražuje onoliko novca koliko je za te namjene u Institutu rezervisano. I do sada je po tom osnovu, isti taj Centar inkasirao enormnih 5,5 miliona maraka.
– Nijedna porodica sarajevsko-romanijske regije neće dati krv. Јa sumnjam, čak i tvrdim da su posmrtni ostaci mog oca preko laboratorije u Tuzli završili u nekom mezarju na prostoru BiH – napominje Mandić.
I kako god, agonija porodica još oko 8.000 nestalih se nastavlja. Dok reviziji skloni revizionisti istine troše i vrijeme i novce! Poput Amora i drugih Mašovića obustavljaju čak i započete ekshumacije srpskih žrtava i “njeguju” parainstitute. Bar toliko bi trebali da znaju, oni koji interese žrtava u Sarajevu zastupaju.
