Nakon trenda osipanja SDS-a, unutarstranačkih neslaganja, problema u odborima, promjene rukovodstva partije, gubitka povjerenja vlastitih glasača, vidnog nesnalaženja na vlasti na nivou BiH, šurovanja sa SDA, Mektićeve izjave o genocidu i katrzi, Vukota Govedarica odlučio je da preuzme punu odgovornost i stavi svoju političku karijeru na “sve ili ništa”. Lider SDS-a neoprezno je ušao u trku za funkciju predsjednka Republike Srpske, istakao je u svom autorskom tekstu Aleksandar Vranješ, profesor Fakulteta političkih nauka Banjaluka.
Tekst prenosimo u cijelosti:
Za vikend je održana sjednica Glavnog odbora SDS na kojoj je odlučeno da predsjednik stranke Vukota Govedarica bude kandidat za predsjednika Republike Srpske na izborima u oktobru.
“Moram priznati da je SDS pokazala svoje pravo lice, koje ima demokratsku klimu za razliku od nekih drugih političkih organizacija u Republici Srpskoj, koje su definisane kao autokratske političke organizacije”, izjavio je Govedarica, obraćajući se time onom dijelu članstva koji bi radije vidjeli Mirka Šarovića ili Miću Mićića u trci za jednu od vodećih funkcija na narednim izborima.
Ovim je Govedarica opravdao poziciju predsjednika stranke i uhvatio se u koštac sa najvećim izazovom do sada. Nakon trenda osipanja stranke, unutarstranačkih neslaganja, problema u odborima, promjene rukovodstva partije, gubitka povjerenja vlastitih glasača, vidnog nesnalaženja na vlasti na nivou BiH, šurovanja sa SDA, Mektićeve izjave o genocidu i katrzi, itd, Vukota Govedarica odlučio je da preuzme punu odgovornost i stavi svoju političku karijeru na “sve ili ništa”.
Zvuči hrabro i odgovorno, ali šta ako su stvari sasvim drugačije? Šta ako su Vukotu prosto navukli na “tanak led”?
Da ovo ne bi zvučalo kao teorija zavjere po kojoj su neke frakcije u SDS-u “podgrijale” ambicije samouvjerenog predsjednika da uđe u trku koju će sigurno izgubiti, pokušaćemo ovu hipotezu da raščlanimo na više elemenata.
Prvo ćemo skicirati tu grupu unutar SDS-a, koja je u Vukotinom kandidovanju vidjela priliku za coup d‘état.
Svojevremeno ih je Ognjen Tadić u svom pismu članovima GO SDS-a u oktobru 2016. godine opisao kao poznata lica u stranci koja “politku žele pretvoriti u rijaliti, kojima je Bosić peti predsjenik koga žele da potroše, a čija se imena provlače kroz sve afere od Centreksa, Selekt-impeksa, ratnog i poratnog kriminala, privatizacija, pa do današnjih dana.
Dakle, grupa stranačkih moćnika iz sjene, koja još od devedesetih godina ima veliki uticaj unutar SDS-a, a kojima je Vukota šesti predsjednik.
Samim tim što su uspjeli održati moć u stranci sve ove godine, govori nam da su u pitanju iskusni, informisni, beskrupulozni i definitivno licemjerni pojedinci koji djeluju u stranci i van nje, isključivo nošeni vlastitim interesima. Karakteristika im je da opstaju u vrhu stranke bez obzira ko je predsjednik, i da definitivno imaju uticaja na najvažnije političke odluke stranke.
Kako smo identifikovali ovu grupaciju, neko bi rekao da nije dokaz početnoj tvrdnji da je Vukota “navučen” da se kandiduje i da time bude žrtvovan od strane ovih moćnika. Ipak jednu stvar ne treba izgubiti iz vida – ovi politički iskusni i informisani pojedinci dobro poznaju puls biračkog tjela, a dostupni su im i rezultati istraživanja kako domaćih tako i stranih agencija.
Prije nego što su mu izrazili podršku, a kasnije ga potapšali po ramenu, aplaudirali na kandidaturi i poslali mu poruke podrške, znali su tačno koji je rejting stranke i njenog predsjednika.
Iskustvo ih je naučilo svih ovih opozicionih godina da svoju moć crpi preko poslaničkih mandata, kompenzacijskih lista, ministarskih mjesta, pozicija na lokalnom nivou, a da neuspjeh kandidata za vodeće funkcije znači i politički kraj. Znaju oni da je na taj isti način SDS politički ostao bez Ognjena Tadića, Dragana Čavića ali i Mladena Bosića, koji se istina nije povukao odmah nakon gubitka na izborima za člana Predsjedništva BiH, nego nešto kasnije.
Šta to navedena grupacija ljudi iz sjene SDS-a sigurno dobro zna:
– Da je SDS sa 26 odsto na izborima 2014. godine pao na 16 odsto podrške.
– Da su za to najodgovorniji Mladen Bosić i njegov nasljednik Vukota Govedarica, koji su značajno ugrozili kako stranku tako i buduću poziciju navedenih moćnika.
– Da SNSD stoji na 42 odsto, a da je rejting Milorada Dodika do sada najviši u posljednjih deset godina.
– Da u SDS-u od Vukote Govedarice trenutno jedino lošiji imidž ima Dragan Mektić.
– Da danas čitav SzP zajedno ima manju podršku nego što je SDS imao 2014. godine.
– Da će oba kandidata SzP doživjeti poraz.
Upravo iz tog razloga ni Šarović ni Mićić nisu lobirali za svoje kandidature, svjesni da će prema svim istraživanjima Dodik osvojiti preko 370.000 glasova za člana Predsjedništva BiH i da ga pri tome ne mogu ugroziti ni bošnjački glasovi, dok kandidat SNSD-a za Predsjednika Srpske može očekivati preko 350.000 glasova, ko god to bio.
Tako su i Šarović i Mićić manje više ćutke prihvatili odluku vrha stranke da Vukota uđe u trku za Predsjednika Srpske, a da kao zajedničkog kandidata za člana Predsjedništva BiH podrže Mladena Ivanića.
Јednostavno situacija u kojoj SNSD samostalno ima podršku oko 42 odsto (gdje može računati na približno 40 manadata u Narodnoj skupštini, skoro kao i 2006. godine) ali i visok rejting Milorada Dodika, daje ogromnu prednost u startu njihovim kandidatima za dvije najznačajnije funkcije.
S druge strane, kao kontraargument neko bi rekao da na osnovu svega tvrdimo da su ti najmoćniji članovi vrhuške SDS-a doslovno digli ruke i od izbora i od stranke i da svojim odlukama de fakto rade za SNSD. Ako dublje uđemo u analizu, jasno je da nije tako. Prosto su svjesni da su veliku šansu imali 2014. godine i da danas, nakon osipanja stranke, unutarstranačkih previranja, ali i pada rejtinga kompletnog SzP, slijedi još jedan mandat u opoziciji.
Za to krive isključivo Bosića i njegovog izabranog nasljednika Vukotu Govedaricu. Izračunali su da narednih četiri godine treba da se obezbjede kroz poslaničke mandate, savjetničke pozicije i funkcije na lokalnom nivou, a da garnituru koja ih je dovela u ovu situaciju treba “pomesti” odmah u novembru ove godine.
Kako predizborno vrijeme nije dobro za stranačke okršaje, smislili su da bi kandidatura i sigurni poraz Vukote Govedarice bio odličan povod za vanrednu skupštinu i smjenu šestog predsjednika SDS-a i onda priprema za lokalne izbore može da počne sa nekim novim i lojalnijim ljudima.
S druge strane, ako se ove pretpostavke ne ostvare, nego se desi sve suprotno, isti ti moćnici ostaće lojalni Govedarici do naredne prilike.
Na kraju se pitamo, da li ovaj potencijalni scenario naslućuje i sam Vukota Govedarica?
To je svakako teško procjeniti, a stiče se utisak da i nema mnogo izbora. Ako je kojim slučajem imao kakve dileme, vjerovatno su ga ohrabrili mogućnošću da će DNS imati svog kandidata za predsjednika Srpske i da bi time pozicija SNSD-a bila značajno slabija, a Vukotina šansa utoliko veća.
Uz to, kad se doda mogućnost pravljenja tzv. “Trećeg blok” koji bi činili DNS, PDP i NDP na čemu neuspješno rade pojedine ambasade već skoro godinu dana, iluzija o mogućoj pobjedi Govedarice postaje utoliko veća.
Јedino mu nisu rekli da su veoma male šanse da će DNS okrenuti leđa SNSD-u iz prostog i logičnog razloga – cilj im je da ostanu dio vladajuće koalicije i u narednom mandatu, a to im prema svim trenutnim pokazateljima može obezbjediti samo SNSD, nikako SZP, “Treći blok” i sve amabasade u Sarajevu zajedno.
I da zakučimo, daleko od toga da ovim tekstom tvrdimo da je izborna priča unaprijed završena. Ali da je “raspored figura na tabli” takav da su gore navedene prognoze izvjesne i moguće, zasniva se na istraživanjima iz februara ove godine. Ipak, pred svim partijama je mnogo posla i ostavljamo mogućnost da će doći do oscilacija u stavovima birača.
Da li će te osicilacije biti tektonske pa da Govedarica, Ivanić i SzP pobjede na izborima 2018. godine i time negiraju ovu analizu, mnoga istraživanja javnog mnjenja, ali i namjere navedenih moćnika iz vrha SDS-a, ostaje da vidimo.
Ono što je definitivno, Vukota Govedarica je stavio svoju političku karijeru na sve ili ništa, a vrijeme će pokazati da li je krenuo ispravnim putem ili ga je vrhuška strnke uz aplauz ispratila direktno na stranputicu.
