Onaj koji grmi zbog partijskog zapošljavanja u Banjaluci nema pravo da to isto radi u Sarajevu. I obrnuto. A, radili su, i još to rade.
Pošto u Republici Srpskoj ne mogu da dođu na vlast, protekli mandat u institucijama BiH bio je jedinstvena prilika SDS i kompaniji da pokažu da su drugačiji od SNSD i njihovih pratećih grupa. Ali, kada pogledate sastav kabineta, otvorene i popunjene konkurse, jasno je da su partije nekadašnjeg Saveza za promjene preslikale model koji više od deceniju u Srpskoj koristi aktuelna vlast.
Ili su oni prepisali od njih. Ko će ga znati, suština je ista: odane partijske drugove staviti na grbaču naroda, iako partija iz budžeta dobija stotine hiljada maraka kojima može da plati koga hoće. Ali, kako bi onda plaćala kampanju.
Ne pričamo o izabranim licima uz koja idu stranačke knjižice, pričamo o stručnim saradnicima, savjetnicima, šefovima kabineta, raznih sektora, sve do običnih radnika koji ne mogu do kore hljeba ako nisu partijski podobni. Neki uživaju u tome, dok se drugima povraća, ali što se mora nije teško.
Čak i da prihvatimo za normalno da svaka vlast bira svoje (sa)radnike, ne možemo prihvatiti da često bira najgore. Klimoglavce, nekompetente likove, koji pred kraj mandata dobijaju stalni posao. Od savjetnika i šefova kabineta postaju državni službenici sa maksimalnim brojem bodova na konkursu. Priče kako ste smanjili broj zaposlenih za deset, ili skrivanje iza nasljeđene sistematizacije, takve su uvrede u zdrav mozak da zaslužuju samo jedno pitanje – ko vam je za četiri godine branio da prepolovite sistematizaciju?!
Ali, tu nije kraj. Ovodnevnom žalopojkom zbog zapošljavanja u „odlazećem“ Savjetu ministara, SNSD je cijeli slučaj podigao na viši nivo. Kao, vaše zapošljavanje je izdajničko i nezakonito, a naše će biti patriotsko, legalno. Bez obzira što BiH ne priznajemo i smatramo je frankenštajn državom, želimo sarajevske plate i radna mjesta.
