Sinoćnja sjednica Narodne skupštine RS, samo je jedna u nizu relativno, odnosno krajnje bezveznih tema, koje treba da nas odvuku od suštine. Od opstanka. U toku je završna faza otimanja Crne Gore od srpstva, a vi trebate o svemu drugom.
Tako je 08.08.2008. godine Mihail Sakašvili napao Južnu Osetiju, očekujući da se to neće toliko primjetiti zbog otvaranja Olimpijade u Pekingu. Boris Tadić je, 10.10.2010. godine, poturio vaskolikoj Srbadiji gej paradu kao temu broj jedan. Beograd je gorio u obračunu sa policijom, da bi se iz svijesti, a pogotovo medija, istisla izdaja Srba na Kosovu i Metohiji.
Danas se parada istopolnih ljubavnika u Srpskoj zove ANP. Ili ne-ANP.
Ubismo se oko prepirke da li neki izvještaj znači, ili ne znači ulazak u NATO, dok je 53 čovjeka ispraćeno 02.12.2019. iz Banje Luke u Avganistan. Ne kao plaćenici zapadnjačkih privatnih vojski, ili džihadisti, već kao dio ove što je mi bespotrebno plaćamo.
Šta oni traže tamo i za čiji groš ratuju?
OHRABRENI TJELOHRANITELJI
Samo je pristupanje vojnopolitičkim savezima smješnije, od predstave u kojoj je tzv. BiH bila pripuštena kao nestalni član Savjeta bezbjednosti UN…
Ovo je geografski prostor pod stranom vojnom okupacijom (NATO), kojem u tzv. Ustavnom sudu sjede stranci, dok se stvarni vladar zove Savjet za provedbu mira i njegov, tobož izvođač radova, nekakav je OHR.
I sad treba da glumimo suverenu državu? Nemojte da se zajebavamo u oči.
Malo je te strane vojske, da bi nas zastavila ako se dohvatimo za vratove. Previše, da bi bila samo na jednoj strani, kao što i jeste. Ne treba nama nikakva zaštita s vana, a posebno tjelOHRanitelji, koji su nas 1995. ubijali.
ZAGLUPI PA VLADAJ
Srbija je, uključivanjem Crne Gore u NATO, potpuno okružena. Zabavljena kompleksom nevoljene osobe. Zamišljena na koji način da živi dalje, a da se formalno ne odrekne Kosova i Metohije.
Što, ako želi da se očuva i u ovim trenutnim granicama koje kontroliše Vojska Srbije, nikada ne smije učiniti.
No, na temu zla koje se čini Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori, a kako bi se potpuno istražio njen srpski korijen, stigao je Aleksandar Vučić da kaže kako je „Crnogorska autokefalna crkva postojala i prije obnove državnosti 2006. godine“. Pa je onda to kabinet morao demantovati.
Niko se nije pojavio u Nikšiću. Ni on, ni niko. Ne samo od zvučnih političara, već i od episkopa iz Srbije.
ISTINA OD DVIJE LAŽI
U Srpskoj imamo bitne teme, kao jučerašnje najzadno formiranje Savjeta ministara, koje su potpuno u drugom planu. Zasjenjuju ih nebitne, tabloidne stvari, dok se iz pravca odakle je sv. Vasilije Ostroški došao na Ostrog, ljudi vraćaju nazad sa „granice“.
Imamo dvije neiskrene priče.
Jednih koji su to smuljali, polupanično, kako im se ne bi ponovilo da republička opozicija opet postane vlast u državnoj zajednici. Jer to je jako bitno za naredne izbore. Na sve moguće načine spinuju i bez truna stida ponižavaju tu istu skupštinu teškim, sitnostranačkim politikanstvom i nedemokratijom.
Drugih, koji ne smiju riječ reći protiv NATO ubica, jer su spali na to da se sa strane finansiraju više, nego od domaćeg biznisa. A pogotovo će, povratkom u temeljnu opoziciju, te gubitkom Trebinja i Doboja.
Kao, eeeej! NATO! Idemo u NATO, lagao vas Dodik. Pusti priču. Sve je gotovo, idemo u NATO, Dodik laže.
POLICIJO, PUŠKE NA RAMENA…
Jedini koji mi je na moje stalne prozivke odgovorio, i to javno, bio je Branislav Borenović. I svaka čast. Dakle PDP jeste za NATO i integracije koje ga vode, ali ukoliko na to pristane Srbija. Što je stara priča, dozlaboga logična, ali nedobra. Ukoliko nam je do preživljavanja, nikako ne smijemo u NATO.
Moraju da nam ponude za to nešto baš, baš, baš. Recimo – više od autonomije, manje od nezavisnosti?
Dok se Dodik goropadio nad performansnom opozicijom, na još noviju temu da je falsifikovao izvještaj, opozicija je radila ono što sam prorekao. Svojevremeno, još dok me BN TV zvala u emisije, a povodom upotrebe pištaljki u skupštini. Ovo je izvjesna repriza svega toga, uz malo šešeljizacije parlamenta.
„Ovu vlast neće srušiti niko ko ne smije da se tuče sa policijom, ili bar da trpi da ga policija tuče“, rekoh tad, a ima u arhivi ko ne vjeruje.
VOJSKO, VOLJNO?
Temu o falsifikatu je nabacio bezbjednjačko-američki portal, a bezobrazno nepoštovanje institucija i pozivanje na sabornost i zajedništvo, bili smo prinuđeni da slušamo od onih koji su upravo ustanove Srpske najviše derogirali po nalogu Zapada.
„Vojsko voljno!“ je završilo isključivo ukidanjem Vojske RS. Danas izgleda kao san. Isključivi pravac u kojem vrijedi, a i kojim se može ići, kako se ne bi izgubila podrška jedine supersile koja, ko biva, ponekad poglediva na nas.
Stvarno nije pametno okretati oružje protiv Rusije, pogotovo kad se vidi šta NATO kvislinzi rade u Crnoj Gori. Mi smo sljedeći.
ZA KRAJ: MAKEDONSKA PRAVOSLAVNA CRKVA I UKRAJINSKI SCENARIO
Sve, sve, ali niko da ustane, zavapi, progrmi, zaprijeti. Sjedne u službeno vozilo, uzme diplomatski pasoš, pa ode u Nikšić među svoj narod. Bilo je nekih izjava-statusa na društvenim mrežama, ali ništa državna tv i drugi masmediji. Protestne note institucionalnim kanalima još manje. Napadno se šuti, kao da se ovo već sve nije desilo.
Potpuno isto! Komunisti su osnovali Makedonsku pravoslavnu crkvu 1967. Pošto su 1945. napravili jezik, uzimajući sva srpska slova sem ć i đ. Te dodajući jedno DZ (Ѕ), da bi se azbuka razlikovala i po broju. Zvuči poznato?
Mnogi, sad vladajući međ Srbljem, već su se bili rodili za vrijeme krađe crkava SPC u Makedoniji. No, većina je sasvim sigurno bila živa kad je 2012. Jovan Vraniškovski, vladika Ohridske arhiepiskopije SPC, osuđen na višegodišnju robiju? Sad ćete sve to gledati opet.
