Niko na Aliju i islamistan Izetbegovića dosad nije udario kao suosnivač SDA Džemo Latić
Otkrio da je Alija, uz veliku pomoć Hasana Čengića, učestvovao u finansiranju boravka (mudžahedina) u BiH, kao i u plaćanju obuke za napad na zgrade Svjetskog trgovinskog centra u Njujorku
Posvjedočio da je zbog napada na SAD 11. septembra 2001. Alija već 6. oktobra napustio vrh stranke i politiku. Bakira optužio da je uništio reviziju tužbe protiv Srbije i da nije kadar da pregovara jer će Bošnjaci, u tom slučaju, dobiti svoj fildžanistan – muslimaniju koja će činiti 23% BiH
Latićeva va optužnica protiv porodice Izetbegović duboko je uznemirila najuglednijeg među Bošnjacima, reis-ul-ulemu Huseina ef. Kavazovića, koji je u listu Islamske zajednice BiH „Preporod“ prokomentarisao: „Nakon što su mi skrenuli pažnju na intervju, preslušao sam ga, uzeo abdest, i proučio Jasin-i Šerif rahmetli predsjedniku Aliji. Neka je rahmet Alijinoj duši i svim šehidima Bosne i Hercegovine.“ Pažljivo i odmjereno: reis nije opovrgao nijednu činjenicu koju je Džemaludin iznio već je pozvao na molitvu za dušu Alije Izetbegovića
Odluka da RS po slovu Dejtona i 26 godina nakon njegovog potpisivanja zaokruži vojni, bezbjednosni i finansijski suverenitet – na Zapadu izaziva užas, u Sarajevu histeriju. I jedni i drugi su svjesni da ukoliko RS ostane dosljedna u svojim namjerama, arhitektura građena tri decenije nestaće kao kula od pijeska. Čemu onda napori Izetbegovića, Čengićevi pitomci sa stranih ratišta, planovi visokih predstavnika… Rahmetli za njihove snove
Autor: Dževad GALIJAŠEVIĆ
TEŠKO je razumeti mjesto koje u javnoj svijesti Bošnjaka zauzima Hasan Čengić bez dubljeg uvida u vrijeme u kojem tada bivši ministar odbrane FBiH ne samo svjedoči o dramatičnim ratnim događajima već ih kao jedan od najbližih saradnika Alije Izegebgovića i sam kreira i osmišljava.
Njegova smrt potresla je Bošnjake, uvjerene da će njegova duša u Ahiretu, kako mu je poželio bivši reis-ul-ulema Mustafa Cerić, naići na pomilovanje kod Alaha.
Ko je zapravo bio Hasan Čengić i zašto je priča o njemu samo još jedna interpretacija Alijinog ali i vremena kojem prisustvujemo?
Ono o čemu mnogi Bošnjaci nagađaju, ali bez spremnosti da se suoče sa činjenicama, jeste Čengićeva uloga u ratnim i poratnim dešavanjima.
O njima, kao i Alijinoj spremnosti da žrtvuje sopstveni narod – zapis je ostavio ideolog i pjesnik, tumač Kurana na Fakultetu islamskih nauka Džemaludin Džemo Latić. Teška optužba s obzirom na to da dolazi od strane suosnivača SDA i čovjeka koji je s Alijom Izetbegovićem osuđen u procesu 1983. godine.
U svojoj ispovijesti Latić kaže da je Alija, uz veliku Čengićevu pomoć i neosporne zasluge, učestvovao u finansiranju boravka (mudžahedina) u BiH, kao i u plaćanju obuke za napad na zgrade Svjetskog trgovinskog centra u Njujorku. Novac je stizao s raznih strana, ali njegov status je uveliko zavisio od ratne i poslijeratne finansijske pomoći koju je crpio iz fondova nekadašnje Agencije za pomoć trećem svetu (TWRA) sa sjedištem u Beču.
Za vrijeme rata kroz ovu agenciju prošlo je između 500 miliona i dvije milijarde dolara. Glavnina novca završila je na računima Hasana Čengića i članova porodice Alije Izetbegovića.
Optužbe koje je Džemo izgovorio brzo su se razlile po bosanskom islamistanu. Događaji koji su uslijedili dali su mu za pravo.
On je posvjedočio da je zbog napada na SAD 11. septembra 2001. Alija već 6. oktobra napustio vrh stranke i politiku. Bakira je optužio da je uništio reviziju tužbe protiv Srbije i da nije kadar da pregovara jer će Bošnjaci, u tom slučaju, dobiti svoj fildžanistan – muslimaniju koja će činiti 23% BiH.
Islamsku zajednicu Džemaludin je nazvao leglom udbaša.
„Oprao sam ruke od dunjaluka, plašim se, ali moram sve ispričati zbog sve naše djece jer smo, danas, pred završnim činom podjele BiH.“
Ova optužnica protiv porodice Izetbegović duboko je uznemirila najuglednijeg među Bošnjacima, reis-ul-ulemu Huseina ef. Kavazovića, koji je u listu Islamske zajednice BiH „Preporod“ prokomentarisao:
„Nakon što su mi skrenuli pažnju na intervju, preslušao sam ga, uzeo abdest, i proučio Jasin-i Šerif rahmetli predsjedniku Aliji. Neka je rahmet Alijinoj duši i svim šehidima Bosne i Hercegovine.“
Pažljivo i odmjereno, reis nije opovrgao nijednu činjenicu koju je Džemaludin iznio već je pozvao na molitvu za dušu Alije Izetbegovića.
To je najmanje što reis može uraditi svjestan Alijine uloge u ratu, sto hiljada mrtvih i tragičnog bezizlaza u kom su Bošnjaci danas.
Nasljednik dinastije Izetbegović, sin Bakir, ne drži do rečenog. On nastavlja tamo gdje je Alija stao.
Obilazeći dijasporu po svijetu, on uverava rasute Bošnjake da je njihova pradomovina BiH, te da na tim prostorima sem izdanaka vjernih slugu Otomanske imperije nije bilo drugog naroda.
U ime Hrvatskog narodnog sabora oglasio se Dragan Čović, predsjednik HDZ-a, optužujući Bakira da „nastavlja promovirati našu Bosnu i Hercegovinu u svijetu kao ‘amanet i babovinu’, kao SDA-ov begovat gdje će, ni manje ni više, on nekome nešto dati.“
Ova Bakirova aktivnost ima veze sa RS, i diplomatskom i političkom aktivnošću lidera Republike Srpske i srpskog naroda u BiH Milorada Dodika.
Upravo je Dodik svojim izjavama i političkim nastupima uznemirio duhove fildžanistana stavljajući pred političko Sarajevo nerazriješivu enigmu izbora političkog sistema i puta kojim se treba kretati.
Preciznije rečeno, Dodikov stav demistifikuje i čini besmislenim ne samo prividni napredak BiH na putu ka evropskim vrijednostima i demokratiji već i cijeli Zapad koji navodno zagovara ove vrijednosti.
Kada Dodik kaže da BiH nema pravosuđe nego samo Ustavni sud, ali da taj Ustavni sud nema zakonski okvir po kome postupa nego radi po nekakvim pravilima koje su same sudije sebi propisale, šta taj Zapad može?
Da demantuje? To je nemoguće.
Zapad vrlo dobro zna da Oružane snage, Obavještajno-bezbjednosna agencija, poreski poslovi i imovina nisu vlasništvo zajedničke države nego entiteta, i da nasuprot tome saglasnost na imenovanja u Savjetu ministara, Agencijama SIPA ili OBA – daju stranci, OHR ili ambasade. Takođe, njima ne mora predočavati ono što su sami kreirali – da se o kursu konvertibilne marke i deviznim rezervama zemlje odlučuje po međunarodnim podrumima i ćumezima, kao i da pristupanje vojnim savezima i drugim organizacijama ne smije biti stvar preglasavanja već konsenzus svih naroda.
Odluka da RS po slovu Dejtona i 26 godina nakon njegovog potpisivanja zaokruži vojni, bezbjednosni i finansijski suverenitet – na Zapadu izaziva užas, u Sarajevu histeriju. I jedni i drugi su svjesni da ukoliko RS ostane dosljedna u svojim namjerama, arhitektura građena tri decenije nestaće kao kula od pijeska.
I čemu onda napori Izetbegovića, Čengićevi pitomci sa stranih ratišta, planovi visokih predstavnika…
