Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović izjavila je večeras da se Srpska i dalje bori za svoja ustavna prava i da je u punom smislu riječi krenula da oživi i rehabilituje svoju ustavnost.
Ona je istakla da je Republika Srpska danas sigurno najorganizovaniji dio državne zajednice BiH.
– Uvijek prvi formiramo vlast, uspijemo da riješimo određene probleme, nemamo zastoja administrativnih, nemamo pretešku komunikaciju između različitih nivoa vlasti i zaista jesmo efikasni i funkcionalni, ali se danas isto tako i dalje, nažalost, borimo za naša ustavna prava – rekla je predsjednica Srpske.
Prema njenim riječima, bilo bi logično da nakon svih ovih godina, a temelji ustavnosti su postavljeni 28. februara 1992. godine, Srpska ima danas u punom kapacitetu mogućnost da živi svoj ustavni život.
– Čitav niz godina bili smo podvrgnuti raznim eksperimentima i nametanjima međunarodne zajednice i visokih predstavnika. Došli smo u situaciju da ono što piše u Ustavu nije ustavno u praksi jer u praksi imate institucionano postavljene stvari mimo Ustava – naglasila je Cvijanović.
Sve su to stvari, dodala je ona, koje treba rješavati i Srpska je počela da ih rješava na način da ponovo oživi i rehabilituje u punom smislu riječi svoju ustavnost.
– Pri tome Republika Srpska ne želi i nije nikada bila smetnja bilo kome drugome. Time što rehabilitujemo svoju ustavnost, mi zapravo dajemo dodatni doprinos da svi zajedno živimo u BiH na uređeniji način i sa puno manje političke temperature, a i konačno da počnemo raditi ozbiljno na procesu pomirenja – naglasila je predsjednica Srpske.
Ona je rekla da je 28. februar važan dan, dan ustavnosti, kada je Srpska počela da funkcionišemo na osnovu Ustava.
– Mi smo pokazali tada sposobnost da razvijemo institucije, da one izvršavaju svoje obaveze, da prođemo kroz razna vremena ratna i poratna na jedan poseban način, ali uvijek kao organizovano društvo – rekla je predsjednica Cvijanović.
Prvi Ustav Republike Srpske donesen je 28. februara 1992. godine pod nazivom Ustav Srpske Republike BiH, a proglašen je u periodu unutrašnjeg raspada i okolnostima građanskog rata u Јugoslaviji.
